Ja sam dijete, nosim očeve majice do koljena,
Petnaest šibica mi je tek lani planulo.
Stalno pričam viceve, a duša mi je slomljena,
Ovo me je zaista ganulo.
Kada otiđem na jedrilicu jer hoću,
Zaista, reći ću moru da su tvoje oči dublje.
Danju lomim prste, a ostalo noću;
Nije li moglo biti i grublje?
Ja sam dijete, bojim se ružnih snova,
Nazovi me, ako se bojiš, za tebe ću ubiti čudovište.
Volim promatrati cestu sa krova
I volim staro školsko igralište.
Nisu mi rekli da će me boljeti,
Otišao si, ali ja sam ljubav upoznala.
Ipak znamo oboje da ne znamo voljeti;
Našu sam sliku sačuvala.
Pa dobro, otišao si jer smo previše različiti
I ja volim gumene bombone, a ti čips.
Možda me nisi trebao ostaviti;
Slomljeno dječje srce ne liječi gips.
