Kada usnem obucite mi ljubičastu haljinu i ostavite buket božura.
Sanjala sam kako se ljuljam, pokušavam uhvatiti oblake
Sa istim osmijehom koji ne odaje radost.
Sanjala sam kako hodam i ne čujem korake;
Nosili su me anđeli, nisam osjećala slabost.
Jato zlaćanih ptica mi je donijelo šaku ljeta,
Zatvorila sam oči i nije bilo hladnoće.
Moje srce pogođena je Ahilova peta,
A sve što kušam je zabranjeno voće.
Sanjala sam kako mi se brišu ožiljci
I kako mi se krv pretvara u skupi šampanjac.
Iz svake rane rađali su pupoljci;
Kosu mi je češljao poznati neznanac.
Gledala sam ispod svojih nogu svijet,
Razbijene okove su na dnu tajnovitog mora.
Zavrijedila sam slobodan let
I pjesmu dobrodošlice nebeskog hora.
Tko sam bila, zrno pijeska na tvojoj plaži,
Vihor koji ti je nekada donosio sreću?
Kada me ne vidi, onda me traži,
Ali više se nikada pojaviti neću.
Sanjala sam da je isparila sjeta,
Ne mogu dočarati taj blaženi osjećaj.
Sanjala sam kako pored mene šeta;
Divim se božurima, ovo moj je oproštaj.
