Zaranjam u narančastu boju,
Preko otvorene rane su mi zalijepili flaster.
Sve miriše po dosadi i znoju,
Izgledaš mi kao netko za šalter.
Nasmijala sam se glasno, nema spasa,
Moji izmišljeni prijatelji te ne vole.
Trgnula sam se iz nekakvog transa;
Obožavam kada me mole.
Skoro sam se ugušila u gustoj boji,
Na rukama sam ti dok si sav preplašen.
Shvatila sam da ti narančasto ne stoji,
Da se nisam gušila bio bi ugušen.
Slušaj, sanjala sam kako mi ispadaju zubi,
Pričuvaj moj nož dok popijem tablete.
Ispred nam moj zločesti prijatelj trubi,
A i ostali prijatelji odavno prijete.
Hej, želim se barem pozdraviti
Kada zauvijek napustim ovu noćnu moru.
Ja neću nikada ozdraviti,
Ali već sam ti ispunila svaku poru.
Još imaš pola sata za pobjeći,
Ja se žurim uništiti sve ostalo što dodirnem.
Krvave fleke su mi sve veće na odjeći;
Ti imaš sutra, zar ne vidiš da umirem?
