Rekao si joj da se usudi željeti, sanjati,
Visoko iznad tvoje glave se raspao most.
Znam gladna zima još dugo će trajati;
Priznaj da ti svaku izjedam kost.
Rak-rana, šuljaš mi se u snove o sreći,
Ne želim znati gdje si bio ni koga voliš.
Bez mosta do mene kako ćeš prijeći;
Više me, rekla sam, onako ne boliš.
Stotine žutih latica rasute su sve do sobe,
Pištolji ne ubijaju bol i ne vraćaju ljude.
Kako se ne ugušiš od inata i zlobe;
Kako samo puštaš da bude što bude?
Bila sam na mnogim mjestima gdje ti nisi bio,
Rekao si joj da ćeš joj ispuniti sve želje.
Priznaj i što si joj te večeri krio
Kada ju je ispunilo krvavo veselje.
Možda me zavoliš ako zaplešem kako sviraš,
Zelene svjetove ostavljam samoći.
Uguši se u uspomeni dok ju sanjivu diraš
Usred neke ljetne, spokojne noći.
