Osjetiš li me, čuješ li dok ti šapućem
Kako se magnolije raspadaju od žalosti?
Prekrivaš li oči dok padajući cvrkućem
Žalosna zbog svoje prokockane mladosti?
Pogledom ti milujem ruke koje nisu moje,
Držeći svu budućnost koju nemamo u torbi.
Dva poražena ratnika stoje;
Oboje gube u beskrajnoj borbi.
Uvlačim se, zlatna zmija,
Gmižem ti uz tugu sve do snova i želja.
Noću kad me vidiš, je li ti prija;
Je li to više od lažnog veselja?
Vučem te i skrivam krhkim krilima,
Ako te još netko rani nećeš dugo.
Mojih strahova svako jutro je plima,
A kako si mi ti, tugo?
Osjetiš li me dok ležiš, moje mokre oči,
Tetoviram ti se u srcu od proljeća.
Veseliš li se, reci mi, zagušljivoj noći;
Ja sam tvoja drhtavica i tvoja topla odjeća.
