Svoj djeci iz Slijepe ulice želim-počivajte u miru,
Prostrana polja žita ljuljaju vaše pozdrave.
Takve tetovaže se nikada ne spiru;
Osam metaka u glavi, kakve su nade da ozdrave?
Ne želimo li svi usnuti najljepši san,
Čak i ako nije noć, zar svi ne žele biti u redu?
Da nam utrne tijelo, da nas ne budi dan;
Da se ne budimo u subotu, petak ni srijedu.
Na starim prozorima raste ljupko cvijeće,
Široka odjeća ne skriva našu slabost.
Svima nama znači nekakvo smeće;
Svi smo naviknuti na drukčiju radost.
Svoj djeci iz Slijepe ulice ostavljam komadić života,
Što će vas vratiti kući, majci u krilo?
Vaša snaga je vaša ljepota;
Pokušajte ostati budni, što god da bilo.
