Samo ona🔚 ❤️Tiskana 📖

Prvo poglavlje

 Sandra Jendrock je slabo spavala tu noć. Iako je bila umorna njen mozak je bio u punom pogonu. Tjerao ju je da razmišlja o životu, o stvarima koje je radila, stvarima za koje nije htjela drugi da znaju. Razmišljala je o propuštenim prilikama, o doživljenim situacijama, o rečenicama koje je mogla reći nekim ljudima, ali se u tom trenutku nije sjetila. Razmišljala je o svemu iako bi najradije da sklopi oči i pusti tami da izbriše sve i sutra opet novi dan kao prazan papir išara svojim kistom.  Nekad u pola noći san je ipak pobijedio svijest i ona je konačno odahnula i čvrstim snom zaspala.

Iako umorna i nenaspavana, izmučena snom o djeci i mužu koje nikad neće imati, spremila se za posao. Uvijek ju je čudilo kako ta sjena čovjeka u njenom snu ima tako divne i mile riječi za nju. Mamio ju je sebi, dozivao. Muškarci nisu takvi. Barem ne one koje je ona upoznala. Kako bi ublažila crnilo pod očima iskoristila je šminku da prekrije sve nesavršenosti kako bi izgledala svježe i odmorno. Iako se tako nije osjećala unutra.  Bila je vuk samotnjak, ali se tjerala da izlazi i priča s ljudima. Pod ljudima misli na radnice radnja oko nje koje su više voljele da tračaju nego da rade. Kupci joj nisu smetali. Sve su to bili divni ljudi, pristojni sa svojom tradicijom, jezikom i običajima o kojima je voljela saznati što više može. 

Tako da je s mukom popila tu jutarnju kafu s ljudima koji nisu ništa znali osim da pričaju od drugima. Život im  prolazio ispred očiju dok su se oni brinuli o tome kako drugi žive svoj život. Bili su zatočenici svoje pakosti, izigravajući čuvare zatočenicima, a nisu bile ni svjesne da su same zatočene u svom svijetu. Sve su to bile žene, žene čiji su životi bili toliko monotoni i dosadni da im je jedina zabava bila pričati o tuđim greškama iako ni same nisu bile savršene. Uvijek su bile spremne da izruguju, ali kad treba pomoći onda nikad nisu imale vremena.

Otključavši vrata ušla je u svoju malu radnju. Sunčeva svjetlost je tamam probijalo kroz stakleni izlog i trznula se kad je vidjela svu prašinu na policama. Opet je čeka čišćenje nečega što će sutra opet isto izgledati. A kako danas nije bila raspoložena da bilo šta radi u vezi toga, otišla je po svoju klupicu stavila je pored vrata te krenula da izlaže nakit i sklanja prekrivače koji bi kao trebali da smanje prašinu, ali i zaštite boje staklenih perli. Konačno, kad je sve bilo izloženo i radnja prozračena izašla je malo na sunce kako bi je ugrijalo, ali i popravilo raspoloženje.

Danas je bila na pragu depresije protiv koje se borila toliko godina. Stresla se na sjećanja na one dane bezvoljnosti, kad joj je spavanje bilo jedina radnja koju je radila.  Kad nije imala volje da se probudi i započne dan. Tih dana ju je sve boljelo iako nije bila bolesna, plakala je i nakon što joj je suza nestalo, jer uvijek je pronalazila razlog za nove. Bio je to plač ranjene duše koja ispušta vapaje za pomoć. Bilo je to vrijeme kad joj ništa u životu nije išlo.  

Jednog dana osjetila je oštre bolove u stomaku i sekundu nakon toga topla, vlažna i jako crvena tečnost joj je tekla niz noge. Posjeta bolnici i saznanje da  moraju da joj izvade dio maternice bili su prvobitni šok. Kad je izašla iz šoka shvatila je pravu istinu toga, nikad neće biti ono što je najviše željela, majka. Ono zbog čega je tražila muškarca, kako bi stvorila porodicu i imala o kome da brine i koga da voli je nestalo u sekundi. Sekundi koja je promijenila njen život iz korijena. Iako nije htjela da nastavi s planovima za vjenčanje nesuđeni muž ju je tjerao i govorio da je voli i da je ona bitna. 

Na dan zaruka sazna da ju je budući muž, čovjek kojeg je voljela više od života prevario i to ne samo tad, nego ju je varao dobre dvije godine, a ona prekrivena ružičastim veom ljubavi ništa nije primjetila. Rekao je da se desilo slučajno, da ju je upoznao i da se zaljubio u nju i da je htio prekinuti sve prije zaruka, ali nije htio da ostavi Sandru dok je bila u tom stanju. A zatim da zabode nož dublje u njeno srce, rekao joj je da je ta žena trudna i da jedva čeka da postane otac i da ne bi mogao biti s ženom koja ne može da mu podari djecu.