Epilog

7K 436 93
                                    

Sandra se protegnula u toplom krevetu obasjana svjetlošću zore. Potapšala je mjesto pored sebe, ali pronašla je samo hladnu postelju. Prebacila je ruku preko očiju i uzdahnula. Danas će biti dug dan. Bacila je prekrivač sa sebe i prešla pogledom preko sobe koja je sada bila njihova u svakom smislu te riječi. Bila je puna boja i zajedničkih stvari. Na fotelji u kutu bile su prebačene Aadilove stvari, njegove čarape su bile skinute odmah pored nogara. Njen ogrtač je visio na vratima, a slika njih troje bilo je na komodi, na zidu. Spustila je noge i obukla papuče koje je Farah ukrasila sa mnoštvo perlica, cirkona, kristala.  Skinula je ogrtač s vrata i zavezala ga oko struka. Ušuškana u toplotu krenula je prema Farahinoj sobi, ali kad je otvorila vrata nije pronašla nikoga. Uputila se prema kuhinji i očekivala da će ih vidjeti za stolom, ali zatekla je prazne stolice. Pomirena s činjenicom da su zaboravili na njen rođendan, otišla je napraviti kafu. Tu je zatekla prvu cedulju. 

"Hvala ti za narukvicu, ona nas je spojila", Sandra se nasmijala i okrenula po sobi ne bi li ih vidjela, ali je ushićeno nastavila da traži nove cedulje. Kada je uzela svoju šolju unutra je ugledala novi papirić.

"Hvala ti za sliku, jednu od najljepših uspomena", Sandra se opet okrenula da vidi da li je od nekud posmatraju, ali nije vidjela ništa. Uzela je cedulju i spustila je u džep ogrtača gdje je stavila i prvu. Otvorila je frižider u potrazi za mlijekom, a na tetrepaku je našla novu cedulju.

"Hvala ti što si oprostila", Sandrine oči su se punile suzama, ali je treptala kako ne bi zaplakala. Spustila je cedulju s drugima i krenula da uzme šećer gdje je našla novu cedulju sada napisanu dječijim rukopisom.

"Hvala što si mi dala dio sebe", sad je već bilo uzalud treptati jer su suze klizile niz lice. Obrisala ih je dlanom i otišla da uzme kašiku. Kada je otvorila ladicu našla je novu cedulju.  

"Obećala si da nikad nećeš otići"  Sandra se opet okrenula i tražila ih, međutim opet je bilo uzalud. Ponijela je kafu do stola i sjela. Tu je našla novi papirić.

"Nadam se da ćeš održati svoje obećanje" pisalo je sada dobro poznatim neurednim muškim rukopisom. Sandra je izvadila sve cedulje iz džepa i poredala ih po redoslijedu. Uzela je gutljaj kafe i tražila idući trag. Kada je začula lift ustala je i krenula prema njemu. Na zidu je našla novi papir.

"Nadamo se da ćeš pristati." Sandra je ubrzala i stala kad je prošla pored zida. Na pragu lifta, spušteni na jedno koljeno bili su Farah i Aadil. Prelazila je pogledom s jednog na drugo i onda ugledala otvorenu kutijicu u Aadilovim rukama. Farah i Aadil su se pogledali i nasmijali, pa opet vratili pogled na nju. 

"Šta to radite?" upitala je Sandra i krenula prema njima.

"Hoćeš ostati i udati se za nas?" upitali su skupa u glas. Sandra je stajala na metar udaljenosti od njih i upitala.
"Znate da je ovo onda zauvijek, nema mijenjanja mišljenja?" Na što su njih dvoje klimnuli glavom. Njihova lica su zračila od sreće dok su iščekivali njen odgovor.

"Naravno. Naravno da ću se udati za vas" rekla je kroz suze i uhvatila ih oboje u zagrljaj. Prvo je poljubila Farah, koja ju je čvrsto stisnula rukama i zabila svoju glavu u njen stomak, a zatim spustila dug, nježan poljubac na Aadilove usne.  Prolazila je rukom kroz Farahinu kratku svilenu kosu i zahvalila Bogu na najljepšem rođendanskom poklonu.

Farah je čvrsto čuvala taj nježni ogrtač, sretna i voljena. Zaklopila je oči i pustila srcu da se smiri dok je bila u zagrljaju ljudi koji je vole više nego što je mogla zamisliti

RAMAZAN

Da je neko Sandri rekao da će postiti  mjesec dana bez da jede i pije po cijeli dan rekla bi da je lud. Nakon što je par godina gledala Aadila kako to radi usudila sam i sama pokušati. Prvi put kad joj je rekao da ne jede i pije od zalaska sunca, mislila je da se šali. Međutim kada je ustao iz kreveta taj prvi dan pred zoru i otišao da jede, shvatila je da je ozbiljan. Nakon toga je otišao da obavi molitvu u praznoj sobi na spratu i otišao na posao dok je ona ležala u krevetu i začuđeno gledala po prostoriji. Uzela je mobitel da vidi po internetu i tada shvatila da sasvim malo zna o vjeri čovjeka s kojim će provesti ostatak života. 

Samo ona🔚 ❤️Tiskana 📖Kde žijí příběhy. Začni objevovat