Treće poglavlje

6K 363 20
                                    

Nakon što je susrela onaj neobični par Sandra je dugo razmišljala o njima. Cijelu noć se prevrtala u krevetu jer su joj te plave oči bile u mislima. Proganjala su je u snu. Te usne su je dozivale i ljubile dugo u noć da se u jednom trenu probudila zadihana i mokra. Znala je da je ludo što joj misli zaokupljaju dvoje bića koje je prvi put u životu srela, ali mogla je sebe zamisliti kao majku djevojčice koja sigurno ima majku koja je čeka kući. Čak i ona privlačnost i energija koju je osjetila među njima je sigurno bila dio njene mašte. 

 Jutro joj je počelo kao i obično, nakon kafe koju je s mukom popila otišla je u svoju radnju i prsti su joj bridjeli od želje da nešto napravi, nešto novo stvori. Imala je inspiraciju, imala je boje, samo je trebala realizovati. Nakon iznošenja robe, iznijela je svoju klupicu i uzela papir, dasku i stalak s bojama i stavila pored dok je otišla po vodu i razrijeđivač koji će joj možda trebati. Bila je uzbuđena i željela je pustiti maštu na slobodu. Najbolje stvari nastaju iznenada. 

Dok je sunce obasjavalo njenu kosu ona je gledala u bijeli papir i drhtavom rukom uzela olovku i krenula skicirati. Kako je vrijeme prolazilo shvatila je da skica sve više liči na njene jučerašnje posjetioce. Bila je zbunjena, ali i zaintrigirana kakav će biti ishod jer nikad nije znala kako će boje da se uklope. Uspjela je da uhvati onaj sjaj u očima dok su gledali jedno u drugo čuvajući se za ruku i odlazeći od nje. Uspjela je uhvatiti čistu ljubav koja je sturjala između njih i bila je sretna jer je to onaj isti trenutak koji je ostao u njenom sjećanju.

Posmatrala je boje i shvatila da je akvarel jedina opcija za ovo. Jednostavno, a močno. Bila je to tehnika koja je zahtjevala mnogo pažnje, ali krajnji rezultat je bio kao iz bajke. A ona je vladala njom. Podignula je kist i stavila ga u vodu i  zapustila se u svoj svijet. Nije registrovala ništa, ni ljude koji prolaze, niti smijeh djece dok se ganjaju po kamenom popločanom putu.  Čak ni čovjeka koji je stajao nedaleko od nje i posmatrao je s osmijehom. Bio je strpljiv i pustio ju je da radi. Kad ga je šef poslao po sliku nikad nije mogao ni pomisliti da će zateći ženu kako crta njegovog šefa i kćer. Nije gledala u sliku, nije radila nikakvo precrtavanje, posmatrao ju je od početka. BIlo je to čisto iz glave i znao je da će njegov šef biti presretan kad čuje.

Par puta je Sandra morala pomjeriti stalak kako bi uslužila nekoga i svi bi stali pored crteža prije ulaska u radnju i divili se njenom radu. I sama je bila zadovoljna. BIo joj je čudan iznenadni promet kroz njenu radnju, ali nije mnogo obraćala pažnju na to. Željela je što prije da se vrati svojoj slici. Nakon što je prodala posljednju maramu iz svoje radnje gospođi iz Arapskog instituta, shvatila je da mora opet naslikati par slika na svili kako bi mogla izložiti u radnji. Sretna zbog iznenadnog priliva novca uzela je kist i ubacila u vodu. Boje su se miješale, voda je činila svoje, a njena ruka je činila magiju. Njena posvečenost ovom projektu ju je toliko zbunila pogotovo kad je shvatila da ništa nije jela. Podigavši se sa stolice pružila je ruke iznad glave stisnute u šakama i rastegnula se. Crna haljina na preklop zategnula se preko grudi i njenog malog struka, a suknja punog kruga koja joj je bila najdraža se malo podignula i otkila njene članke. Stopala u crnim sandalama su se podigla na prste i ona se presavije i spusti rukama na pod. Kad je čula pucketanje u leđima shvatila je da je vrijeme da promijeni položaj.

Ostavila je stalak uz zid i otišla do torbe i izvadila pripremljene filete u sosu s pireom. Bila je osoba koja voli da kuha iako nije često imala priliku za to. Oči su joj stalno bježale prema klupici iz koje je skoro ustala. Htjela je da završi rad dok ima inspiracije da im oživi na papiru dok su sjećanja još svježa, a isto tako morala je da jede kako ne bi pala. Dok je gutala polusažvakanu hranu Sandra je posmatrala gospodina tamnije puti kako stoji ispred njenog izloga i posmatra sitnice. A kako ju je  najčešće potkradala gospoda u odijelima držala ga je na oku.
Podizao je predmet za predmetom, ali je vidjela da mu oči stalno bježe prema njenoj klupici.

Duboko udahnuvši popila je čaj iz termoske i krenula mu u susret. Obrisavši ruke od sebe došla je do ulaza i podarila mu osmijeh koji nije bio tako iskren, ali ipak pristojan

"Izvolite, kako vam mogu pomoći?", upitala je Sandra sa žarkom željom da ga usluži i vrati se svom poslu.

Njegove pronicljive oči gledale su u nju i iskreni osmijeh s čisto bijelim zubima koji su odudarali od tamnije kože.

"Došao sam po jednu sliku" , izvadio je telefon i našao nešto i okrenuo prema njoj.  Sandra je pogledala u ponuđeni telefon i ugledala jednu od njenih najdražih slika, nastalih u trenutku prkosa, kad joj je život išao u pogrešnom smjeru, ona je promijenila pravac.

Podigla je glavu i klimnula. Otišla je po sliku i iako se s mukom rastajala od nje, zamotala ju je i stavila u papirnu kesu. Krenula je van i ugledala ga kako drži njeno olatno u rukama. Podigao je oči koje su bile crne kao noć i koje su sijale od sreće.

"Da li radite slike po narudžbi?" upitao je.
Klimnula je glavom.
"Dođite na ovu adresu sutra da se dogovorimo oko vaših uslova. Mislim da će vas jako zainteresovati moja ponuda." Rekao je to, pružio par krupnih novčanica , preuzeo sliku i otišao.

S novcem u jednoj ruci, vizitkom u drugoj, Sandra je gledala za još jednim neobičnim čovjekom koji je odlazio od nje.

Samo ona🔚 ❤️Tiskana 📖Where stories live. Discover now