Samo ona🔚 ❤️Tiskana 📖

Trideset prvo poglavlje

Sandra je poslala poruku Sebastianu i legla na krevet. Posmatrala je te ogromne zidove  i bijeli plafon. Možda nikad neće imati dovoljno novca da sama kupi nešto ovako veličanstveno, ali nije bila sigurna ni da želi. Toliko praznog prostora i tišine vjerovatno bi bilo previše za nju. Podigla je ruku do malog srebrenog križa koji je ležao ispod njene bluze i čvrsto ga stisnula.

Kažu da se čovjek sjeti Boga samo kada sve krene nizbrdo. Onda kada više ne zna sam kako će pa jedinu nadu vidi u nečemu nadnaravnom, nevidljivom. Sandra je prije bila jedna od tih. Često je tražila odgovore na svoja pitanja, uputnice, ali ih nikad nije vidjela. Ili nije željela da vidi. U trenutku kada je htjela da uzme sama sebi život pred očima je vidjela sve što ima, a na čemu nije bila zahvalna. Krov nad glavom, pun stomak i porodicu koja ju je voljela i više nego je zaslužila. To je bio trenutak kada se sve u njenom životu preokrenulo. Nije više tražila razloge za nešto što joj se desilo, jednostavno je prihvatila činjenicu da Bog zna zašto je tim putem vodi. Svaku noć bi bila zahvalna za proživljen dan, svako jutro za novo svitanje i novu šansu. Počela je da moli svaki put prije jela jer je znala da će mnogi taj dan leći gladi. Sve što je prije zanemarivala sada je bilo tu jasno pred njenim očima. Znala je molitve, ali nikad nije shvatila poentu ponavljanja nečeg što nije srcem razumjela. Zato je jednostrani razgovor s Bogom radila svojim riječima. Onako kako je osjećala u srcu. Tako je to bilo i ovaj put. Zahvalila je za novi dan i zamolila Boga da svim njenim podari zdravlje i sreću, Aadillu i Farah snage i da je drži na pravom putu.

Ustala je i krenula prema kuhinji. Stajala je pored svake slike koje su pokazivale kako su ljudi koji žive u tom stanu bili sretni. Prešla je prstom preko lica djevojčice koja je bila smještena u očevom naručju, a na njegovom ramenu ležala je nježna ženska ruka koja je pripadala prelijepoj ženi s najvećim osmijehom na licu. Pogledala je u drugu sliku. Na njoj je bio portret te iste žene. Oči su joj sijale od sreće, lice je bilo nježno i rumeno. Duga kosa padala je preko prsa i svilena marama bila prebačena preko vrha glave. Tirkizna boja koju je nosila bila je kontrast njenoj boji kože i crnilu njene kose. Sandra je podigla prste i prešla preko tog sretnog lica. Nije ju poznavala, ali osjećala je tugu svaki put kad bi je pogledala. Ta žena nije doživjela da vidi svoje dijete kako raste. Da provodi vrijeme sa svojom porodicom. Sve ono što je sanjala nestalo je u jednom trenutku. Shvatiš da život koji traje godinama završi u par izdaha. 

Pomolivši se, Sandra se prekrstila i podigla križ do usana. Neka si sretna sad kod svog Gospodara. Kada se okrenula srce joj je poskočilo kada je ugledala Aadilovu majku kako je gleda ispod obrva. 

"Dobar dan", rekla je pokušavajući da se smiri. Žena ju je i dalje samo gledala. 

"Lijepa je, zar ne?" upitala je Freyal. Nije znala šta da osjeća kada je vidjela tu ženu da se moli ispred slike njene voljene snahe. Nije razumjela šta je tačno njen sin vidio u toj ženi. Bila je lijepa, ali opet mnoge žene su bile lijepe. Bila je mršava i visoka, ali ništa posebno. Kada su bili kući, Aadil je mogao izabrati ženu kakvu želi, ali nijednu nije pogledao.  Međutim, ova tu, ona je vratila njenog sina u život. Nestalo je onog mrtvila u njegovim očima i Freyal će joj do kraja života biti zahvalna zbog toga. Onda je Farah dala šansu za život. Možda njih dvoje vide nešto što Freyal ne vidi. Sve što je htjela da zna jeste da nije tu kako bi se okoristila novcem koji leži na Aadilovom računu. Nije željela da njeno dijete opet pati.

"Prelijepa", iskreno je rekla Sandra. "Svi su prelijepi." 

"Znaš da će ovo biti teško", rekla je Freyal. Sandra je zbunjeno skupila obrve.

"Vaša veza. Previše ste različiti. Tu će biti sukob svega, vjere, običaja. Biće potrebno mnogo prilagodbe s obje strane i nadam se da si spremna za to. Aadil je odgajan da vjeruje u jednog Boga. Njegove molitve su drugačije, njegovi običaji drugačiji. Biće bogohuljenje ako bude slavio ono što ti slaviš, isto tako će biti i za tebe ako budeš slavila naše blagdane"