24. Poglavlje

2.9K 234 44
                                    

Nakon ručka Bojana sam vratila nazad u salon, zatim sam se uputila kući

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Nakon ručka Bojana sam vratila nazad u salon, zatim sam se uputila kući. Zvala sam Matea ali kako je bio nedostupan, a ja nisam imala čime da se zanimam u gradu, uputila sam se prema kući.

Zaustavim auto pored u dvoristu parkiranog audija i izađem, a prvo što ugledam bila je Tanja i neki muškarac. Pričali su. Videla sam mu samo leđa. Prošla sam pored njih, nisam ni reči prozborila. Tanja i ja smo se posvađale već drugi dan nakon mog povratka i činila sam upravo ono što mi je tražila. Da joj se ne obraćam.

"Ti si bezobrazna i razmažena! Plus si i lažljiva!" Viknula je i naglo skočila sa kauča na kome je sedela.

"Lažljiva?" Upitala sam mršteći se i pogledajući ka njoj.

"Da! Nisi mogla da priznaš tati kako si se spetljala sa tipom koga si srela u noćnom klubu pa si rekla da te je Marko udario!" Zbunjeno sam treptala slušajući za šta me optužuje.

"Nikada nisam tražila dozvolu od oca sa kim ću da legnem, to je samo moja stvar. I, šta se tebe tiče jedan idiot?"

"Sada je idiot?!" Graknula. "Ja nikada neću poverovati da te je udario. Znam vrlo dobro kakva si manipulatorka, glumica!"

"Tanja, šta imaš sa njim?" Ustala sam i sama sa fotelje. Nije valjda bila zaljubljena u Marka? Koža mi se naježi, srce jače počne da udara kada njene oči bljesnu, zatim se bljesak pretvori u mržnju koju ona pokuša da sakrije šakama kojima pokriva lice i trlja slepoočnice.

"Ništa! Nemam, ništa! Bio je lud za tobom! Tebe je hteo. Mene nije ni pogledao. Pomirila sam se sa tim. Sklonila. Ipak smo sestre. Ali... Ti si ga uništila. Mogli su ga ubiti." Suza klizne njenim obrazom, moje disanje postaje sve teže. "Nisi morala tako da ga poniziš. Nisi morala bar da naručiš njegove batine. Unakazili su mu lice, bilo je svih boja po njemu. Nisi morala da slažeš tatu kako te je varao. Nije! Kako te je udario. Nije!"

"Tanja, ja ne lažem. Znaš dobro da ne radim što ne želim. Ja sam želela da se udam za njega, jebem mu. Ali, srećna sam da je ipak na vreme pokazao pravo lice."

"Lažeš!" Ponovo zagrakće i korakne prema meni. Ljuta je. Besna.

"Neću se tebi pravdati. Idi kod njega! Jebite se oboje!" Koraknem prema vratima.

"Tata mi je rekao da ako me vidi sa njim, ako samo posumnja da mu idem - razbaštiniće me." Tanja mi se slomljenim glasom požali.

"Ako je ljubav dovoljno jaka ne treba ti lova, seko!" Iskezim se dok gledam kako joj obazima teku dva tamna potoka.

"Mrzim te!"

"Bolje da me mrziš nego da sebi uništiš život." Okrenem se kako bih otišla. Nemam nameru da gledam te suze. Marko ih zaslužio nije, svesna sam da će i ona to shvatiti vremenom.

Trebao je biti letnja uspomena🔚Where stories live. Discover now