29. Poglavlje

3K 223 40
                                    

Ćutim jer ne želim da je lažem

¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.

Ćutim jer ne želim da je lažem. Ipak, Bjanka mi i nije ništa više od poznanice. Upoznao sam je dok smo još oboje bili deca. Išli smo u istu školu. Nikada više od pozdrava nismo razmenili... Sve do večeras. Iznenadila me je priznajem, prišla mi je obazirući se, kao da se bojala da će je
neko videti. Obesila mi se oko vrata nakon što je rekla da nema u planu da uradi ono što žele naše porodice. Pogled joj je na trenutak postao uspaničen i onda me je zagrlila. Ne znam šta namerava da uradi, ali znam šta je meni u planu.

Ugledao sam Dariu. Pored nje je hodao Hulio. Iz očiju su joj sevale varnice, a taj hladni, oholi stav sam upoznao noći kada sam je sreo u klubu. Odlično znam na šta je spremna kada masku oholosti navuče na lice. Vrane sa sve četiri strane koje budno prate situaciju sprečavaju me da pokažem bilo koju reakciju. Nameravam dok ne rešim sranje u koje me je uvalio Filipe ostati onaj stari Bianki. Ni na kraj pameti mi nije da spašavam Filipeovo dupe, kakav je on otac, ja ću biti identičan sin. I, svestan sam da je Daria jedina koju rizikujem u celoj situaciji. Ona je jedina nevina u ovoj situaciji. Ona ne zaslužuje da bude deo igre.

Odlično znam i kako ne smem da zajebem kada je ona u pitanju. Sebičan sam, ali samo sa njom ja sam živ.

I, ne skrivam ja istinu od nje jer mi je tako lakše. Poznajem je. Ona je hrabra, srčana i ne libi se da brani ono što smatra njenim. Ja sam pakleno ponosan time što me žena poput nje naziva svojim.

Svestan sam da bih spalio čitav svet da joj zafali i dlaka sa glave. Ne usuđujem se rizikovati, zato ona ostaje po strani.

I radije pristajem da me mrzi, da ljuta spakuje kofere i napusti zemlju nego da je dovedem u opasnost.

A, ljudi koji su sa druge strane ne prezaju od potezanja podlih poteza. Mada, u takvim igrama ni sam nisam pošten.

I, ne dajem joj prazna obećanja. Ne nameravam da je ostavim sve dok jedno od nas ne pokrije zemlja. Ona je dan koji je svane nakon duge noći, pune košmara.

"Volim i ja tebe. Puno. Mnogo. Skoro kao sebe." Izgovori i nasmejem se. Podigne se i sedne u moje krilo.

Reči u tom trenutku nisu bile moj izbor, spojim naše usne u požudni poljubac. Uzvraća mi strastveno, rukama obuhvatajući moj vrat. Šake polažem na njeno dupe, gnječeći ga preko svile koju ima na sebi. Pritiskam je jače na svoje prepone. Hvata ritam i trljala se o mene. Grize moje usne i bori se za prevlast. Unosi se i daje cela u poljubac, onda ga prekida, odmičući usne kako bi progovorila.

"Sreća da si tako dobar frajer pa ne mogu da ti odolim." Usne izvija u osmeh. Njene šale, onaj sarkazam kojeg se nikada ne odriče me samo navode da je volim jače. Njen miris, način na koji me gleda, na koji pomera svaki živac u meni mene dovode do ludila.

"Dobro je da sam ja tipičo muško koje bi samo da umoči negde." Mi uživamo u igri u kojoj neprekidno izazivamo jedno drugo. Ponovo se obrišim na njene usne i prekidam smeh koji se na njima rađa. Ona kukovima zanjiše, intenzivnije klizajući po mojim preponama.

Trebao je biti letnja uspomena🔚Donde viven las historias. Descúbrelo ahora