31. Poglavlje

2.7K 214 58
                                    

Čvrsto i kratko sklapam kapke kada je ugledam kako stoji skrivena na ulazu u dnevni boravak

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Čvrsto i kratko sklapam kapke kada je ugledam kako stoji skrivena na ulazu u dnevni boravak.

"Daria?" Tiše je pozovem u želji da je sklonim odavde. Ne želim da je vide tu. Ne želim nikako nakon onog što se odigralo ispred preduzeća. Gledao sam kako crvena tačka šeta po njenom licu. Samo što sam u tom momentu želeo bilo je da je oteram odatle. Da bude sigurna. Zaštićena.

Nekoliko minuta pre mog napuštanja zgrade zvala me je Bjanka i rekla mi kako će sa porodicom krenuti kod moje. Pozvala me je samo kako bi me obavestila da se ne iznenadim. Sve se odigralo u nekoliko sati. Stavljen sam pred svršen čin i nisam imao mogućnost izbora. Požurio sam kući kako bih sprečio jebenu katastrofu. Dok sam izlazio iz lifta pozvao sam Greka kako bih ga pitao gde se Daria nalazi, da bi mi budala rekla da su ispred firme. Tada sam je i ugledao kako mi se približava. Gledao sam kako osmeh sa njenog lica bledi dok se odnosim kao kreten prema njoj. U trenutku kada sam video crvenu fleku na njenom čelu izgubio sam se. Nisam video nju kako stoji ispred mene, video sam je kako leži na tlu oblivena krvlju. Želeo sam jedino da je zaštim.

Krenuo sam kući pola sata nakon nje. Ni trepnuti jebeno nisam mogao a da mi pred očima ne zaigra lice mrtve Meri koje se smenjivalo sa Darijinim.

Ušao sam u kuću sa jednom misli kako ću pristati na sve, a kako me je Bjanka izigrala. Mada, ona...

"Ženiš se?" Oči su joj poprimile tamniju nijansu zelene, a glas postao ironičan.

"Daria, molim te, hajde odavde." Posegao sam rukom za njenom, ali ju je cimanjem pomerila.

"Hoću, samo... Dozvoli da čestitam..." Okrenula mi je leđa i koraknula preko praga. Leđa je držala uspravno, a njena kosa svezana na vrhu glave tako se ponosno njihala sa svakim njenim korakom. Svakim udahom imao sam osećaj kako me sve više žulja u prsima. Postojale su dve opcije.

A ja sam bio prevelika kukavica u ovom momentu.

"Daria, nemoj..." Bilo je sve što sam pritisnuo kroz zube pre nego me je prekinula.

"Dobar dan." Osmeh koji joj je zasijao na licu bio je bodež u moj stomak. "Primite moje duboko izvinjenje što upadam na ovako jedan intimni trenutak... Ali... Pre nego što..." Da, bila je prava glumica, a njene oči jedine koje su istinu govorile dok su sa usana sipale laži.

"Gospođice, ko ste vi uopšte?" Matori Moreti joj se iskezio.

"Pa vi ne znate?" Teatralno je udahnula izgovarajući pitanje. Okrenula se ka meni. "Kako ružno sa tvoje strane, Mateo." Vrati pogled na Moretija. 

"Bivša mog sina..." Moj otac se oglasio iza mene.

Osetio sam se kao na pozornici usred veoma loše predstave.

"Vauu! Pa i tata je tu. Pravo porodično okupljanje. Uh! Slede tako dirljivi momenti." Okrenula se ka meni. "Okupila se porodica." Pogledom je preleta preko prostorije a onda pogled zaustavila na Bianki koja ju je gledala u čudu i pomalo zabrinuto. "Ti si? Buduća mlada, pretpostavljam."

Trebao je biti letnja uspomena🔚Where stories live. Discover now