Habibi - Sejla Zvijer *ZAVRŠENA* 1

Prolog

Ko je čitao već ovu priču(2017-2018), zna da je bila na mom profilu @mahalusa koji na žalost ne mogu ponovno da vratim, zato ću ono što imam spašeno objaviti na ovom profilu :) 
                                   ***************************************************************

Gledala sam ga kako diše, kako mu se trbuščić polako spušta i diže. Bio je

tako malen i bio je samo moj. Bože ne uzimaj mi ga, samo mi je on ostao na

svijetu da zaliječi sve moje rane. Rodila sam ga prerano i krivila sam se jer

sam nemoćna da mu pomognem, mogla sam samo gledati kako se njegovo maleno

tijelo od dvije kile bori za svoj život, sve za šta sam bila sposobna jeste obgrliti

mali inkubator i moliti se... Molila sam se svim svetcima, Allahu-Bogu,

jednostavno sam se molila, pa ko prvi čuje:

"Bože jedan si i velik si ne dozvoli da ode od mene, Bože zavoljela sam ga od

prvog trena kada sam saznala za njega, ne uzimaj mi moju mrvicu. Obećavam

ti Bože da ću pregaziti svoj ponos i vratiti se u pakao iz kojeg sam pobjegla,

sve za život moje bebice. Ako je ovo još jedno iskušenje Bože ja ga neću moći

podnijeti, ako mi oduzmeš jedini razlog za život. ", Plakala sam kao nikad do

tad u svom životu i mislila sam svaku riječ, vratit ću se jedinom čovjeku kojeg

sam voljela i od kojeg sam pobjegla ako će to spasiti život mom djetetu. Bila

sam očajna i spremna na sve, mislim i da sam njega takođe molitvama

dozvala..

"Lajla.", Okrenula sam se, protrljala oči i pogledala malo bolje. Glavom i

bradom stajao je ispred mene, očiju crvenih i natečenih. Nisam progovorila ni

riječ znao je, opet je sve znao, gledali smo se i još jednom dozvolili da naše oči

pjevaju pjesmu tuge.

Moj ponor, moja slabost, moja živa rana, moj nosioc duše, moj nemir, moj

vlasnik, moj život, moja vjera, moj Bog, moj jelen ranjeni i otac malenog bića

koje se ispred nas bori da udahne život ...