XV

947 82 3
                                    


Bajram šerif mubarek olsun svim pripadnicima islamske vjeroispovijesti, da ove dane provedete u miru i rahatluku sa vašim najmilijima.
*************************************************
Uživajte!
***********

Sadašnjost

Tomo

Od svih mirisa na svijetu, najviše sam volio mirisati baš na njem. Osvrnuo sam se po sobi tražeći je pogledom jer je krevet bio hladan bez njenog tijela uz moje. Nije je bilo, uzdahnuo sam i ustao da se spremim i dočekam je tamo gdje će sigurno biti.

Osvanuo je jedan od onih težih dana, kada Lajla provede par sati sjedeći na drvenoj klupi u Katedrali sabirajući svoje misli i osjećaje. Upravo je čekam sjedeći na stepenicama ispred da se vrata iza mojih leđa otvore i mrvica izađe.

Bol koji je i dalje proživljavala u skrivala iza svojih osmjeha me pržio k'o sam vrag u grudima. Krenula je dalje to je tačno, lizao sam i trudio se maksimalno da zalijepim njene slomljene i napukle dijelove, ali rane su bile tako duboke da nam je jednostavno trebalo još vremena. Panika me hvatala šta će se dogoditi nakon rođenja našeg sina.
Našeg.
Svim srcem sam prihvatio to dijete kao svoje, jer jeste moje iako nije krv moje krvi ipak ja ću mu biti jedini otac, jer kunem se Bogom ako se majmun usudi samo im prići ikada neće se dobro provesti.

Voli je ovo moje srce tako jako da bih, da je ikako moguće rado presadio svoje u njene grudi samo da je manje boli. Vrteći mobitel u rukama i čekajući sunce mi neko zakloni što me obasjavalo, podignem pogled a ispred mene stoji Naida. Jebena Naida od svih ljudi u ovom gradu.

"Hej Tomo, čekaš nekog?", Sagnu se i poljubi me u oba obraza. Ustanem i stanem pred nju, gurajući ruke u dzepove farmerki skupa s telefonom.

"Aha Lajlu, unutra je.", Pokažem prema crkvi. Zblanuto me pogleda, pa seokrene prema vratima i opet u mene.

"Ona je unutra?", Pokaže prema vratima. "Lajla? U crkvi?"

"Aha.", Slegnem ramenima.

"Jel mi pričamo ovdje o istoj Lajli?", Upita me kolutajući očima, "Jer koliko ja znam Lajla je muslimanka."

"Vidi Naida to šta Lajla radi i gdje ide mislm da nije tvoja briga.",  Prijateljski sam joj odgovorio u nadi da će shvatiti da neću pričati o tome.

"Wooow Tomo nisam znala da ti smetaju žene islamske vjeroispovijesti, pa je uslov da bi se bilo s tobom, postati katolik. Da sam to znala dok smo bili skupa možda bih se i ja koji put prekstila.", Zlobno se smijala, a zatim su joj oči stale na nekom iza mene.

"Vas dvoje ste bili skupa?", Lajla je tiho iza mojih leđa prozborila. Zatvorio sam oči, opsovao za sebe i okrenuo se pozdraviti moju mrvicu koja se jutros iskrala iz našeg kreveta.

Poljubio sam njen hladne usne, ali mi nije uzvratila i srce mi je sišlo u pete. Koji moj?! Na Naidu ne bi trebala da obraća pažnju apsolutno nikako. Nisam joj rekao da sam bio s njom, ali sam smatrao to toliko bitnim kao i sve ostale reckice u mom životu koje su popunjavale prazninu u Lajlinim godinama odsustva i života sa jebenim Saidom.

"Ćao Naida.", Pogledala je u Naidinom pravcu osmjehujući joj se. "Je li to razlog zašto me izbjegavaš od kako sam se vratila?" Pitala je.

"Ma ne slatkice, to ti se čini samo imam puno posla, ćao društvo vidimo se.", Mahnula nam je dok je odlazila od nas, a ja sam zaleđen čekao Lajlinu reakciju.

Razočarenje na njenom licu presjeklo me poput najoštrijeg mača po pola. Trebao sam joj reći da sam petljao sa njenom prijateljicom s kojom je odrasla.

Habibi - Sejla Zvijer *ZAVRŠENA* 1Where stories live. Discover now