Habibi - Sejla Zvijer *ZAVRŠENA* 1

XXVIII

Prvi rođendan

"Molim te odmakni ga od torte!", Tersala sam po sali koja je bila okićena za predstojeću zabavu. Tomo i Dino cerekali su se i krili iza stuba koji je dijelio kuhinju od glavne sale. Pitam se nekad ko je veće dijete od njih dvojice?

Balona je bilo posvuda i mnogi su se kovitlali oko mojih nogu kako sam prolazila. Plavi, žuti, crveni, zeleni, svih boja. Moj dečko trčkarao je oko postavljenih stolova vrebajući tortu na ćošku švedskog stola na kraju ove dvorane namijenjene za svadbe. Muzičari su konačno stigli i počeli montirati ogromne zvučnike, klavijature, mikrofone i ostalu opremu. Znam pitate se šta na jednoj rođendanskoj zabavi traže svirači, ali ovo vam je ljudi moji Bosna, a u Bosni bez dobre svirke čak ni dječiji rođendani ne prolaze.

Sat otkucava četiri sata poslije podne i još samo dva sata imamo do početka zabave. U glavi vrtim ostatak obaveza koje trebam obaviti i popis gostiju koji su se odazvali pozivu na prvu rođendansku zabavu malog Dine Handžića. Svi su pozvani gosti zvali da potvrde svoj dolazak, svi osim jedne osobe koju željno očekujem da vidim.

"Mama", Dinine malene rukice grabe me oko koljena, a pogled na njega izaziva mi blagi šok.

Njegovo bucmasto lice se nije vidjelo od komada čokoladne torte pomiješane sa šlagom. Frapirano sam ga posmatrala i čučnula pred njega, skupljajući svu svoju snagu da ne počnem plakati. Ne od tuge već od smijeha. Bože izgledao je preslatko, dok sam pogledom pretraživala salu u nadi da ugledam Tomu i ubijem ga jednim pogledom.

"Dragi Dino na šta to ličiš?", Nasmijala sam se.

"Pobaj.", Zacrvkutao je piskavo i okrenuo svoj mali obraz kako bih mogla uzeti malo torte s njegovih obraza.

Spustim usne do njegovog obraza i liznem komadić šlaga i mrvica kore od torte. U trenutku kada sam se krenula malo odmaći, svojim umazanim rukicama uhvatio me za oba obraza i prislonio svoju glavicu na moja prsa.

Vrisnula sam praveći se da ga ružim, a on je veselo se smijao kako to djeca znaju. Samo sam se smijala skupa s njim u sred svečane sale umrljana tortom po obrazima i majici.

Taj smijeh bio je moj zrak, ona vrsta koja vam vraća vjeru u život i daje nadu u bolje dane. Sreća da nismo još bili spremni i svečano obučeni, jer bi definitvno morali ponovo u kupovinu. Dino je bio najneurednije dijete na svijetu, takav sam osjećaj imala. Uvijek umazan i uflekan, tako da se njegovo presvlačenje svodilo na pet do šest puta dnevno, minimalno.

"Hajde Dinče idemo kupanje, presvlačenje i onda zabavaaaaa.", Kreveljila sam se i trčala s njim kroz salu, po predvorju hotela i do lifta.

"Idemo da nađemo baku.", Sanja je prije tri dana stigla iz Amerike povodomrođendana.

"Nete baku, hoće pupa Ino.", Meljao me i dalje svojim rukicama po obrazima.

"Sve mi se čini Ino.", Sam sebe zvao je Ino. "Da će i mama s tobom da se pupa.", Pljesnuo je rukicama tako da su oko nas letjele mrvice torte.

Za dva sata oboje smo bili spremni i svečano obučeni, spremni sići na zabavu. Dino je bio u tamnim farmerkicama i polo majici, a smeđi tregeri pridržavalli su mu farmerke kako ne bi spale od njegovog silnog trčkaranja i puzanja u isto vrijeme. Prohodao je u desetom mjesecu i bio je neumoran, stalno je zujao iz jednog ćoška u drugi.

Neko je pokucao na vrata, povikala sam slobodno ganjajući mog nemirka po hotelskoj sobi. Tomo je uhavtio Dinu u prolazu dižući ga visoko i glumeći kao da je avion koji leti visoko.