Habibi - Sejla Zvijer *ZAVRŠENA* 1

XXXI

Said

Ne znam koji je fol s tim liftovima, ali ma koliko sam se trudio biti džentlemen nije mi to pošlo za rukom, jer sam lupnuo po dugmadima unutar lifta zaustavljajući ga i gurajući Lajlu tijelom o staklene zidove koji su opkruživali unutrašnjost lifta. Oči su joj magično zasijale švrljajući po mom licu i zaustavljajući se na mojim ustima. Nikakva samokontrola nije mogla taj nijemi poziv za poljubcem ignorisati. Bila je poželjena, željelo ju je moje srce, duša i tijelo. Potrebna mi je kao vazduh koji dišem, kao voda koju pijem.

Nasuprot životinjskom nagonu koji me obuzimao ipak sam joj usne dotakao na najnježniji način, kao da je lutka od porculana koju nesmijem razbiti.

"أح بك"

"Molim?", Zabrinuto je upitala. Osmijehnuo sam joj se i prislonio čelo o njeno.

"To je samo na arapskom 'volim te'.", Poljubio sam još jednom njene meke usne tražeći put unutra.

Nije oklijevala, plesala je s mojim jezikom naš dobro poznati ples ljubavi. Oboje smo bili zadihani kada sam se odmaknuo od nje ponovno pritiskajući dugmad u liftu, ovaj put da nas odveze do našeg odredišta.

Bilo je neprocjenljivo gledati u Lajlino lice kada je shvatila da nas u stanu čekaju Tomo sa Dinom i Dalal sa Sayrom. Nakon prvobitne šokiranosti inevjerice u njenim očima, osmijeh joj se razlio licem shvatajući da smo prebrodili naše najgore dane, spajajući našu prošlost i budućnost na jednom mjestu. Pobijedili smo bol.

Dino je radosno dotrčao do Lajle, pružajući ruke da ga uzme u naručje. Ljubila je njegove bucmaste obraščiće i malena ustašca. Obasipala ga je ljubavlju, onako kako to samo majke znaju. Sayra joj je prišla prva, nazivajući je sestrom na što se Lajla kao i uvijek toplo smiješila i ljubila njenu kovrdžavu glavu.

Lajla me pogledala svojim nevjerovatnim očima, milujući me pogledom. Izmakao sam se i posmatrao sa strane prizor pred sobom, bili smo tako nesavršeno savršena porodica. Moj sin, moja kćerka i ljubav mog života u jednom zagrljaju. Ako je život zadavao udarce lomeći nas popola, tako je isto davao mnogo nazad nakon oluje. Nakon svake oluje sunce pomalja svoje zrake, a naše sunce je upravo počelo da izlazi.

Iz razmišljanja me prenuo jak udarac o rame, zbog čega sam ustuknu pola koraka u stranu gledajući ruku koja mi je i dalje boravila na ramenu.

"Sretan si kujin sin znaš?", Pogledao sam u crne oči koje su pratile moju reakciju.

Još jednom spustim pogled do Tomine ruke na mom ramenu, ignorišući njegov komentar i on je skloni istog trena.

"Hajde ne budi toliko uštogljen sada da uhh hmm možda bi mogli biti ortaci.", Kezio se nekim dječačkim osmjehom, zbog čeka se i moje držanje smekšalo. Kreten je bio prokleto šarmantan, nije ni čudo što ga je Lajla toliko voljela.

"Nema šanse Handžiću, još osjećam tvoju pesnicu na svom licu.", Zabavljen sam mu odgovorio.

"Ako misliš da ću ti se zbog toga arapčiću izvinuti, varaš se. Jebeno si to bio zaslužio.", Ozbiljnim tonom, ali razigranim očima uzvratio mi je.

Naše sarkastično podbadanje prekinula je Dalal pozivajući nas u dnevni boravak, gdje nas je mamio miris bosanske kahve. Nije da sam bio ljubitelj kafe, nikada je nisam pio, ali taj miris je i mrtve dizao. Ipak crni čaj sa malo mlijeka bio je moja droga u toku dana.

"Mrvice hoćeš li ti ujutru odvesti Dinu u vrtić, a ja ću ga pokupiti. Sutra sam slobodan.", Upitao je Tomo Lajlu. Sav sam se ukočio. Osjećao sam se tako isključenim, a Lajla kao da je pročitala moje misli pogledala me i nježno uhvatila za ruku.