Habibi - Sejla Zvijer *ZAVRŠENA* 1

I

Said

Blago kucanje na vratima me tjera da podignem umornu glavu i ugledam nasu pomoćnicu, koja poviruje unutra.

"Uđi.", Kažem.

"Gospodaru...", Oklijeva, a njena crvena marama na glavi podsjeća na čarobnu noć. Onu noć kada je ona postala moja, moj Džehenem i moj Dženet, mahnem rukom kao da tjeram loša sjećanja i odgovore.

"Kaži Fatma."

"Vaša..Gospodaru vaša druga žena.", Već sam na nogama. "Ona vas zove u svoje odaje.", Tiho je završila.

"Dobro", Odvratio sam "Možeš ići!", A tuga me poput plašta poklopila.

Pa Prinče vrijeme je !

Ustajem i krećem na put bez povratka. Ona odlazi i ja to znam, znam i čekam već neko vrijeme, ali nada me držala da će ipak biti drugačije, biti bolje. Da će se vratiti moja stara Lajla.

Pokucam na njena bijela vrata i čekam...ništa. Tišina! Uhvatim za šteku i uđem, dočekuje me skoro mrkli mrak. Mrak i jak miris vanilije.

Jedino što je zavoljela u mom svijetu jesu mirisni štapići koje je voljela da pali .

"Lajla.", Pozovem  je.

Njena savršena figura se kretala u mom smjeru i tiho mi prilazila s leđa, osjetio sam je . Bože! "Allah, Allah", Skoro nečujno sam promrmljao, jer prošla je čitava vječnost od kako sam joj bio ovako blizu. Čak i nakon šest godina našeg braka nisam prestao biti imun na njenu blizinu. Tako mi je nedostajala, njen miris, dodir, pogled,poljupci, njeno sve. Nedostajala mi je moja vesela Lajla. Ova je imala njeno tijelo, njene oči i njen glas, ali ne i dušu. Ne više...

Progovorila je najljepšom muzikom na svijetu, svojim glasom.

"Dobro mi došao!", Osjetio sam kako teško diše. "Kako si?Kako tvoja druga žena?Zna li princeza u čijoj si sobi večeras?", Glasno je progutala...

Mrzio sam taj bol u njenom glasu, mrzio sam sebe!

"Hoću da me večeras uzmeš.", Ispalila je i srce mi je prestalo kucati, oblio me hladan znoj.

"Lajlaaaa!", Stala je brzo pred mene i zatvorila mi usta svojom malenom rukom. Spustio sam pogled niz njeno tijelo i u mraku sam znao svaki obris njenog tijela, bila je u crvenom. Mom omiljenom crvenom kompletu za trbušni ples, ali nije bila sretna kao nekad, ne više. Moja srna malena nosila je tugu u svojim smeđim očima, jer sam ubio svu radost u njoj.

Jeo sam se godinama zbog toga, pitao se zašto nije mogla da prihvati moj svijet? Zašto nije mogla ona kada su sve druge jedva čekale da zakorače u moj život, a znao sam i sam, bio sam gad kakav se jednom rađa!

Prekinula je tok mojih misli tihim šapatom. "Ššššhhhh...Habibi plesat ću večeras za tebe.", Jedna suza joj se otela iz oka, okrenula se uz zveket njene suknje, stala pred cd player, te pustila svoju omiljenu pjesmu od Myriam Fares-Mosh ananneya.

Ja nisam sebična
Pokušaj da izabereš između mene i nje ( pokušaj, pokušaj)
Inače nećeš biti fer prema njoj i prema meni ( pokušaj, pokušaj)
Zadrži samo jednu u svom srcu, jednu , jednu , da bi mogao da je osjetiš, voli samo
jednu.

Ali ako smo obje s tobom, ti nemaš dva srca da bi mogao nju, nju i mene da osjetiš.
Ja nisam sebična, nisam sebična, nisam sebična
Ja te samo želim za sebe,
Ja nisam sebična, nisam sebična, nisam sebična
Ja mogu da vas ostavim i odem,
Ja nisam sebična, nisam sebična,

Odluči da li ćeš biti sa njom ili sa mnom ?!

Ostavljala me je znao sam to i nisam želio da je spriječim. Bio sam spreman, nakon punih šest godina da je pustim da odleti. Zauvijek!

Prvi taktovi pjesme natjerali su me da je pogledam dok je palila jednu jedinu svijeću na njenom noćnom stoliću. Zatim je podigla obje ruke iznad glave sklopivši dlanove čvrsto kao da se moli i počela da njiše kukovima.

Volio sam je. Svim srcem, svakim dijelom svoje duše i tijela bio sam njen.

Pitam se da li će mi posljednjii put otplesati ples sa sabljom?

Dukati oko njezinih bokova zveckali su sa svakim njenim pokretom. Oteo joj se jecaj iz grla, ali nije marila i dalje je bila usredočena na ples. Njena kosa boje meda njihala se svakim trzajem kukova, dok se trnje oko mog srca još više stezalo i zabijalo svoje bodlje dublje nego inače. Naslonio sam se leđina o vrata, prektižio noge u zglobovima i pustio da moje srce iskrvari za jedinom ženom koju ću ikada voljeti.

Prošlost nisam mogao da promijenim, a ona nije mogla da živi s njom. I na kraj svijeta da ode biću joj u krvi, njena zavist, vlasnik prošlih dana i budućih snova.

Kucnuo je čas da otključam kavez i pustim svoju bijelu golubicu na slobodu, s nadom da će se jednog dana vratiti ....