Habibi - Sejla Zvijer *ZAVRŠENA* 1

XXXIV

Dva mjeseca poslije

"O Bože, o Bože! Mislim da ću umrijeti od vrućine!" Hladila sam se lepezom po Saidovoj kući, dok me on zabavljeno posmatrao kako šetam ispred njega u kratkom šorcu i majčici na bretele.

Koža mi je gorjela od toplote i od njegovog požudnog pogleda. Pred očima mi se stalno ponavljala jedna te ista slika pred očima. Ja u malom avionskom toaletu, dok odmahujem glavom i ubjeđujem sama sebe u ogledalo da TO nije moguće, a znala sam da jeste, međutim panika je nadvladala moju sreću gušeći me.

"Ne gledaj me tako!" Siktala sam prema njemu i lepezom u njegovom pravcu.

Ležerno je sjedio u uglu ogromne garniture njegovog dnevnog boravka i s osmijehom pratio svaki moj pokret. Ni trepnuo nije na moju frustraciju, samo je i dalje zabavljeno pijuckao svoj čaj. Bože taj čaj je bio vreo, kako je mogao?!

Imala sam osjećaj kako me neki novi nalet vrućine oblijeva i pomislila sam da ću se onesvijestiti od muke, kada sam shvatila da mi je stvarno muka.

"Mislim da ću povratiti.", Mučno sam izgovorila i prekrila usta rukom, panično pogledom tražeći u kojem smijeru da potrčim. Perifernim vidom vidjela sam kada je Said brzim pokretima spustio šolju sa čajem na sto i krenuo prema meni. Sa njegovom rukom na krstima uputio me je do prvog kupatila u prizemlju, odmah pored kuhinje. Ne znam da li sam uspjela pogoditi šolju, ali znam da sam svu žuč izbacila iz sebe prije nego sam vrata za sobom zatvorila.

Spuštene glave i čvrsto stisnutih očiju pokušavala sam napipati vodokotlić kako bih pustila vodu, ali iz trećeg pokušaja sam odustala, a prije nego sam još jedan val žuči ispljunula začula sam kako voda šušti u šolji. Odahnem glasno, jer najviše u životu sam mrzila povraćati, a trenutno sam mrzila i Saida. Sklanjao mi je kosu s lica i pružio mokar peškir da obrišem lice, a onda sam kao malo dijete u naručju zaplakala na sav glas.

"Hej Zahra, polahko mila. Skupa ćemo to prebroditi.", Ljubio me u potiljak, dok mi je glava počivala na dasci od šolje.

"Mrzim te!", Rekla sam mu, a on se grleno nasmijao mameći i moj osmijeh u svoj ovoj muci.

"Ne, ne mrziš, jer kada ovo prođe reći ćeš mi kako me voliš najviše na svijetu.", Recitovao je u moju kosu. "Jesi završila?" Klimnem glavom i pustim ga da moje mlohavo tijelo podigne sa pločica.

Sjela sam na raskošnu fotelju u uglu blizu umivaonika. Ko još ima fotelju u kupatilu? 

Naravno Šejk! 

Mentalno se opomenem i osmjehnem što privuče Saidovu pažnju, a ja slegnem ramenima mrzeći da ga sad pitam zašto ima fotelju u kupatilu. Pruži mi čašu vode koju rado prihvatim usput mućkajući vodu u ustima.

Mjehurići su se začuli u džakuziju i para se dizala do plafona, e to mi se već više sviđa pomislim i zatrepćem lijeno u znak radosti. Ni taj pokret mu nije promakao, pa je podigao obrvu zločesto se smiješeći, a ja nisam mogla da mu ne isplazim jezik. Odmahne glavom na moju gestu i počne skidati svoju lanenu košulju baby plave boje, u par treptaja i stajao je go u svoj svojoj veličanstvenosti ispred mene hvatajući me za zglobove ruku da ustanem. Dozvolila sam mu da me skine i uvede u džakuzi, a zatim i pridruži pored mene, ramenom dodirujući moje. Topla voda i mirisna kupka opustili su moje mišiće i glave naslonjene na njegovo rame zastenjala sam glasnije nego što sam mislila.

"Bolje?", Samo sam još jednom klimnula potvrdno, jer nisam htjela da prekidam užitak.

"Lajla nema ni sat vremena kako smo u Dubaiju, a ti si skoro imala živčani slom.", Glasno se smijao, a glas mu se razlijegao zlatnim kupatilom.

Dobro ste čuli zlatnim, ne znam da li je pravo zlato, a nekako ne sumnjam da jeste. U ovoj ogromnoj kućerini sve je bilo previše raskošno, previše blještavo i sjajno, previše skupo. Udahnem na njegove riječi i sklopim oči još jednom uživajući u toploj vodi.

"Srno moja ovdje je sve drugačije, vidjećeš.", Podigne ruku iz vode i mokrim dlanom pomiluje moj blijedi obraz, ljubeći me u tjeme.

"Znam.", Zastenjem.

"Pa šta je onda problem, zbog čega si reagovala tako? Nije baš da ti je toliko vruće Lajla. Znam da ne voliš klimu, ali kuća je rashlađena prije nego smo stigli i klima isključena.", Tužno je završio i dodao mi čašu vode koju je prethodno nasuo.

"Ma nije toliko do vrućine koliko je do mojih hormona.", Podigla sam glavu da ga pogledam u oči, otpila gutljaj vode i izmućkala usta, pa spustila čašu na prazno mjesto između dvije kupke.

Prekoračila sam ga jednom nogom, tako da sam boravila na njegovom tijelu očiju uprtih u njegove, usana tik do njegovih.

"Kako misliš do tvojih hormona?", Zbunjeno me pogledao. "Trebaš dobiti mjesečnicu?"

"Pa ustavri je neću dobiti.", Šapnula sam i poljubila njegove vlažne usne kada su mu oči bljesnule radosno. Odmaknu je lice od mog, grabeći mi mokrim rukama lice i nijemo tražeći potvrdu onog na šta sumnja.

"Poprilično sam sigurna da će narednih mjeseci izostati, da ću se minimalno udebljati još deset kilograma.", Vrištala sam jer me njegova brada škakiljala dok me ljubio po grudima.

"Aaaa i imat ću jedan okrugli stomak ispred sebe zbog kojeg ću hodati kao patka.", Još glasnije sam se nasmijala kada me ugrizao za vrat i nastavio ljubiti duž vilice do mojih usana.

Prije nego je nastavio osvajati svaki centimetar moje vrele kože naše oči su se zaključale i plesale svoj ,već dobro poznati, ples ljubavi.

"Bože Lajla, ako je ikako moguće da te volim više onda te u ovom trenutku volim još više.", Šaputao se dodirujuću svojim usnama moje.

"Poljubi me!", Zatražila sam, a njemu nije bilo potrebno dva puta reći. Krenuo je u osvajanje mojih usana, moje kože, mog tijela, mog srca i moje duše iznova i iznova.

***

Prije sat vremena Dalal nas je obavijestila da je Dino zaspao sa Sayrom nakon što su došli kući sa aerodrome i da će prespavati kod njih.

Noć je bila prijatnija i nije bilo toliko toplo kao u toku dana ili su se moji hormoni koliko toliko smirili, pa sam mogla uživati u zvjezdanom nebu i vlažnom povjetarcu.

"Želiš ledeni čaj?", Podigla sam pogled prema njegovom glasu i ugledala kako drži dvije staklene flaše. Pružim ruku da dohvatim jednu, onu u kojoj je slamkica ubačena i odmah prislonim na usta vukući pozamašni gutljaj da mi rashladi užareno grlo.

Smjestio je svoje vitko tijelo na kožne jastuke pored mene, koji su poredani duž jedne kopletne strane ogromnog bazena sa pogledom na more. Otpio je gutljaj svog soka iz flaše i spustio je pod noge i pogled upro u daljine pred nama, tamo gdje se tamno nebo spajajlo sa crnim morem u daljini.

"Nek sam proklet, ali tako sam sretan.", Okrenuo je glavu u mom pravcu susrećući moj suzni pogled.

Nageo se polako do mog struka, podigao tanki materijal moje majice i dodirom lakšim od pera pomilovao moj stomak, spustio je usne do mog pupka, na što sam blago zadrhtala, dok je ljubio svaku moju striju koja je obilježila period boravka mog Dine u stomaku.

"Volim ih.", Crtao je prstom po strijama prateći njihove putanje i svako malo ljubeći vlažnim usnama moj stomak. "Volim ih kao što volim tebe i našeg sina." I dalje je šaputao uz moju kožu tako odašiljajući slatke potrese kroz moje tijelo.

Zadrhtala sam još jednom na njegovu gestu kada sam osjetila vrelu suzu koja se stopila s mojom kožom, dlanom ju je razmazao kao mehlem po mojoj koži.

"A najviše od svega volim što će još jedan mali život krasiti naše nebo koje ćeš donijeti na svijet." Naslonio je svoj obraz tik do mojih grudi grleći me rukom oko sruka.

"Volim te cvijetu moj!", Prvi put na mom jeziku je rekao da sam njegov cvijet i osmijeh mi se razlio licem. Poljubila sam njegov tjeme, češkajući njegova gola leđa i prošaputala "Volim i ja tebe".