Ups! Tento obrázek porušuje naše pokyny k obsahu. Před publikováním ho, prosím, buď odstraň, nebo nahraď jiným.
Lajla
Ovo moje ludo srce još ga čuva u njemu, još kuca onim slomljenim dijelovima za one dvije masline, za onaj dodir iz prošlosti, lijepu riječ, za onog starog Saida. Onog mog, onog koji se pojavio sada na pragu moje ranjene duše i prijeti da prodre ponovo unutra i nikada više ne izađe.
Živog sam ga oplakala u nadi da je to to, da je kraj došao i prošao, da sam stavila tačku na i. Da ga bar ne volim, jer ova ljubav prema njemu boli me i od smrt jače. Prvo me je volio od života jače, zatim je u meni život umro. Lagao je i varao, a zatim i ruku na moj obraz digao. Još me boli naš gubitak, još me boli dijete koje nije ni zaplakalo, a čije je srce prokucalo u mojoj utrobi. Još me sjećanja vuku tamo u ono veče, još me bol podsjeća na nerođeno dijete moje.
Moje i njegovo.
***
Tri mjeseca nakon vjenčanja Saida i Lajle ( šest i pol godina unazad)
Prošlost
Tri mjeseca su prošla od famoznog vjenčanja jedne bosanke i jednog arapa. Ni slutila nije tada kakve tjeskobe će pritiskati njeno mlado srce. Tamam kada je uspjela smkešati čovjeka svog života da je pusti, da ode i vrati se svojim roditeljima, saznala je poražavajuću istinu. Saznala je da će zauvijek ostati vezana za njega i njegov svijet, bila je trudna.
Zahvaljujući saznanju da je Said bio oženjen i da mu je žena uz sve to i trudna, totalno je zaboravila na svoju mjesečnicu koju nije imala danima, mjesecima.
Pokušavala se sjetiti kada je posljednji put imala ciklus, ali svaku misao iz glave joj je tjerao novi val povraćke u ustima. Proteklu sedmicu je provela više nad wc šoljom nego ikada u životu i znala je šta to znači i ako je odbijala vjerovati u to.
Kada je još jedan ponedjeljak pokušala dočekati svog supruga ispred vrata njegove prve žene, onesvijestila se i prije nego je on stigao. Sljedeće čega se sjeća jeste doktorica koja joj mjeri pritisak u njenom krevetu i tri para očiju koji je zabrinuto gledaju. Brzo je ponovo sklopila oči s nadom da će i oni nestati iz njene sobe, ali kada ih je opet otvorila i dalje su stajali nepomično.
Doktorica je završila svoj posao i na arapskom jeziku nešto rekla Saidu i Dalal. Lajla se po prvi put proklinjala što nije razumjela niti jednu jedinu riječ. Oboje su klimali kao lutke u lutkarskom pozorištu, a kada je Said usmjerio pogled prema njoj srce joj se zagrijalo od siline ljubavi koju joj je slao jednim pogledom. Dalal je nevoljko napustila odaje pridržavajući svoj šestomjesečni trbuh, a Said i pokrivena doktorica još su neko vrijeme razgovarali pogledavajući u Lajlinom smjeru. Na kraju se doktorica savila u struku odlazeći iz sobe, ne okrećući im leđa dok nije stigla do vrata.
"Zahra moja.", Said se okrenuo prema ženi zbog koje mu je srce krvarilo.
Zažmirila je kako ga ne bi gledala, željela je i rukama prekriti uši da ne čuje ono što će joj reći. Znala je da sreća koja isijava iz njegovih očiju znači ono što i sama sluti.
