::21. Deo::

189 5 0
                                    

::21. Deo::

Ejmi:"Hejjj" - ušla je u sobu - "kako si provela dan?"

Ja:"Pa... čitala sam knjigu, bila malo na telefonu i tako, a ti sa Lazarem?"

Ejmi:"Bilo je super, nas dvoje smo prešli ceo grad." - nasmejem se.

Ja:"Kako mi je drago zbog vas dvoje, jos kad sam vas upoznala znala sam da ćete biti zajedno." - pogledala me je čudno.

Ejmi:"Helena jel' si dobro? Pričaš kao moja majka, a i glas ti nije baš normalan. Kao da ćeš da se rasplačeš." - bila je u pravu, samo što sam pričala o ožiljcima sa Ilijom, stvorile su mi se slike iz prošlosti u glavi. Progutala sam knedlu u grlu i odgovorila joj.

Ja:" Ne, zapravo sam bas super." - nisam htela da je zamaram time.

Ejmi:"Ajde idi do kuhinje popij vodu, a ja ću ovde da pronadjem neku seriju, pa ćemo zajedno gledati, važi? - klimnem glavom, te odem do kuhinje i naspem vodu iz frižidera u času. Ali odjednom sam počela da plačem. Nisam mogla da se suzdržim. Plakala sam, da nisam ni primetila Iliju koji me gleda, nije ništa rekao samo me zagrlio. Znao je da mi je trenutno potreban samo zagrljaj, ništa drugo. Znao je da ne treba da me pita ništa. Nakon par minuta sam se odvojila od njega.

Ja:"Moram da idem, Ejmi me čeka gore" - nije ništa rekao, samo je klimnuo glavom i obrisao mi suze.

Ilija:"Smiri se, sve ce biti u redu!" - klimnula sam glavom i vratila se kod Ejmi.

Ja:"Idem malo da prošetam!" - kažem, a Ejmi me zbunjeno pogleda.

Ejmi:"Ali kasno je."

Ja:"Neću dugo, samo, treba mi malo svežeg vazduha." - klimnula je glavom.

Izašla sam iz sobe, a onda i iz vile i krenula ka gradu. Bio je prazan, kao da je napušten. Šetala sam, a onda sam čula neki duboki muški glas.

Xx:"Op op, šta mi to imamo ovde?" - okrenula sam se i pogledala ga.

Ja:"Odjedbite," - Rekla sam u množini, jer ih je bilo dvoje. Okrenula sam se i nastavila dalje.

Xx1:"A ako ne želimo?" - okrenula sam se i pogledala ga sa smeškom.

Ja:"Ne želiš da znaš šta će se desiti." - nasmeje se i krene prema meni dok sam ja samo stajala mirno. Prišao mi je i stavio ruku oko mog struka, a ja sam mu uhvatila ruku i jako izvrnula, te ga kolenom udarila u stomak, od čega je pao dole. Ustao je i krenuo opet na mene, ali tad sam se sagla i nogom sam ga saplela, te je opet pao dole, a ja sam mu svoju nogu stavila na grudi.

Ja:"Želiš još?" - ćutao je.

Ja:"Tako sam i mislila" - pogledala sam okolo, ali onog drugog nije bilo pobegao je. Pomerila sam nogu sa onog, te sam se polako vratila u vilu.

Ja:"Ovo mi je prijalo!" - kažem i otvorim vrata sobe.

Ilija:"Šta tačno?" - Zar on ne spava?

Ja:"Zar ti ne bi trebalo da spavaš?" - podignem obrvu.

Ilija:"Kao prvo i ti bi trebala, kao drugo šta ti je prijalo?" - prevrnem očima.

Ja:"Prebila sam jednog tipa." - pogleda me čudno.

Ilija:"Jel' si ti normalna?" - nasmejala sam se.

Ja:"Sasvim. Laku noć" - namignem mu i udjem u sobu.

[misljenje👇🏼]

"Zbogom nije kraj", ZAVRŠENAWhere stories live. Discover now