::54. Deo::

122 5 0
                                    

::54. Deo::

=Helena P. O. V.=

Ilija je ušao u sobu.

Ilija:"Ista je!"

Ja:"Da. Nego idem dole po vodu, treba ti nešto!?"

Okrene se i pogleda me. Priđe vratima, te ih zaključa.

Ilija:"Zapravo, treba mi nešto?"

Nasmejem se i upitam.

Ja:"A šta to?"

Približio mi se i prošautao na usne.

Ilija:"Ti mi trebaš."

Poljubio me i podigao na njegov radni sto, a ja sam ga obgrlila nogama.

Ja:"Stani, tek si izašao iz bolnice."

Ilija:"Ne brini se ti za mene. Ja sam super."

Nastavio je da me ljubi...

[Jutro]

Orvorim oči i vidim da Ilije nije bilo u krevetu. Obučem se i obavim higijenu, te dođem dole, gde ugledam roditelje.

Ja:"Mama? Tata? Nedostajali ste mi.

Sednemo za sto i pogledam u Iliji.

Uroš:"Ilija, imaš nešto ovde!" - pokaže na vrat, gde su bile dve šljivice. Ostali se nasmeju.

Ja:"Uroše!"

Uroš:"Molim seko!?"

Na kraju se i ja nasmejem.

Ejmi:"Nego za koji dan ti je rodjendan i to dvadeset drugi. Šta si planirala?"

Ja:"Proslsviću ga sa vama ali bez poklona. Inače ću se naljutiti."

Ejmi:"okej"

Ja:"Ozbiljna sam."

Nakon doručka smo Ejmi i ja otišle u moju sobu, te pozvale Dimitrija na video poziv.

Dimitrije:"I kako ste?"

Ja:"Super, ali bolje bi bilo da si i ti ovde s nama."

Ejmi:"Helana je u pravu!"

Dimitrije:"Već smo pričali o tome!" - spustio je pogled, a zatim sam čula otvaranje vrata i ušao je Ilija.

Ja:"Pričaj s njim sad ću da dođem." - klimnula je glavom, te sam ustala i povukla Iliju van sobe.

Ja:"Možemo da pričamo posle?"

Ilija:"Zbog njega?"

Ja:"Da! On me voli i povređujem ga time što sam s tobom, on zna da sam srećna s tobom, ali on nije kad nas gleda zajedno."

Ilija:"Okej, u pravu si! Dodji kod mene u sobu kad završite s pozivom." - klimnem glavom, te se podignem na prste i poljubim i vratim se u sobu...

Ja:"A hoćeš li barem doći za moj rođendan. Neće biti veliko slavlje. Samo onako koliko da ga proslavimo."

Dimitrije:"Razmisliću o tome."

Ejmi:"Očekujemo te, svi ovde!"

Ja:"Da, a ja najviše! Obećaj da ćeš doći!"

Dimitrije:"Ne znam, Razmisliću!"

Ja:"Obećaj."

Dimitrije:"Okej, obećavam!"

Ejmi:"Onda se vidimo za koji dan!"

Dimitrije:"Ajde moram da idem pa se vidimo za koji dan."

Ja:"Važi"

Prekinem poziv i odem kod Ilije. Mada on je kad sam ušla u sobu, spavao. Pa zar nije dovoljno spavao sinoć?! Priđem mu i pomazim ga, te otisnem jedan poljubac na njegovom obrazu i pokrije ga.

[mišljenje👇🏼]

"Zbogom nije kraj", ZAVRŠENAWhere stories live. Discover now