Uspavani princ

1K 37 14
                                    


AMANDA

"Ti mi ne ulaziš u kuću", prekrižim ruke na prsima, pogledom ciljajući na pijanu curu naslonjenu na Gabriela.

Ne znam tko je ona niti me zanima. Probudili su me u pola noći, pijani toliko da jedva stoje na nogama i još mi dovode ženske koje su u klubu pokupili.

Nema šanse.

"Ma daj Manda, nisam pijan. Ne mogu spavati pred vratima", Gabriel frflja misleći kako sam to rekla njemu.

"Ako zelis provesti noć s nekom curom idi u hotel. Neću je pustiti u kuću", odvratim glavom pokazujući na curu do njega.

Ne promakne mi niti to da mi je krivo izgovorio ime ali i da ga ispravim ništa mu ne bi značilo. Pijan je i mogu biti sretna što je ime barem sličnom mojemu.

"Oh, misliš na nju?" okrene se prema curi obučenoj u kratku haljinu koja joj dopire odmah do ispod dupeta.
Nije mi jasno kako se saginje s takvom haljinom i dođe mi da joj bacim nešto na pod samo kako bih provjerila.

"Tko je to?" ledenim glasom pita Gabriela očito misleći na mene.

"Ona je...cura", Gabriel odvrati, a onda nadoda kao da se slaže sam sa sobom: "Da, ona je cura."

"Trebaš ići kući", odjednom govori i pomiče ruku s njenih ramena dok se drugom podupire od štok vrata.

"Kako ću kući. Nemam nikoga da me odveze", jauče ali Gabriel ne sluša. Prođe pored mene zapuhnuvši me mirisom nečeg žestokog i ja samilosno pogledam curu.

"Pozvat ću ti taksi", uđem u kuću tek da zgrabim mobitel sa stola i nazovem taksi. Kažem adresu, a onda prenesem curi kako će taksi doći za deset minuta. Kima glavom i sijeda na zidić koji dijeli moje dvorište od ceste.
Dvoumim se oko toga da ostanem s njom vani jer je ipak pijana i nisam sigurna hoće li biti dobro dok taksi ne dođe, i odlaska u kuću.
No, kad se sjetim da si je sama kriva što se dovela u ovakvo stanje, uđem u kuću, ponovno zaključavajući vrata.

Gabriela pronađem kako sjedi na podu pokraj kauča i gleda ispred sebe.
No, kao da osjeti moju prisutnost, podigne pogled na mene i nasmiješi mi se.

"Hej, djevojčice", govori dok se pokušava dignuti. No, alkohol koji mu stvara strku u glavi, ne dozvoljava mu da pokrene vlastite noge i on ostane sjediti na podu.

"Amanda. Zovem se Amanda", kažem i krenem prema njemu pokušavajući mu pomoći.

"Znam kako se zoveš, Manda", prebacuje ruke preko mojih ramena tražeći uporište.

Pokušavam ga dignuti na krevet, no koliko god on ne izgledao mišićavo, težak je k'o sam vrag.

"Moraš mi pomoći. Ne mogu sama", pokušavam racionalno razgovarati s njim. No čim se blesavo osmjehne već znam da je to nemoguće.

"Samo pusti mene da obavim posao. Bit će ti bolje nego kad to sama radiš", odgovara i oblizuje usnu.

Nije mi jasno na šta misli ali ne propitkujem ga. Svrstam to u pijano brbljanje i nastavim ga vući prema krevetu.

Ali, vukući njega, i sama gubim uporište i padam na kauč. U trenu nešto teško pada na mene i ja ostajem bez daha.
No, Gabriel se uspijeva osloniti na jednu ruku podižući svoj gornji dio tijela sa mog i omogućavajući mi protok zraka.

Bunim se i guram ga rukama da se makne s mene, no on samo promrmlja: "Ovu noć ćeš biti ispod mene. A sljedeću možeš ti biti gore ako baš 'oćeš."

Sad shvaćam na šta misli i toliko mi je neugodno da osjećam kako sam crvena kao semafor.

"Makni se s mene", prostenjem gurajući ali nemoguće ga je pomaknuti. Pod prstima osjećam krutu teksturu njegovih prsa dok mi u lice udara žestok miris alkohola koji mi se nimalo ne sviđa.

AMAJLIJA (Završena)Where stories live. Discover now