AMAJLIJA (Završena)

Ugriz

"Preuredit ću maminu sobu i spavati tamo", Fatih me obavijesti sljedeće jutro tijekom doručka.

"Ali tamo već spava Gabriel", odvratim.

"Zato sam i rekao da ću je preurediti. Izbacit ću bračni krevet i ubaciti dva kreveta."

"Zašto?" glas mi zvuči kao da ću zaplakati pa pročistim grlo.

"Tebi je potrebna zasebna soba, Amanda. Cura si. Primjerenije je da Gabriel i ja dijelimo sobu", odvrati blažim glasom.

Kimnem glavom, a kad uhvatim Gabrielov pogled, spustim je.

Nakon doručka, upadnemo u radnu atmosferu. Vrijeme je lijepo pa ga iskoristim da očistim vrt i posadim novo cvijeće. Kose svezane u neurednu punđu, s maramom svezanom kako bi zalutale pramenove držala dalje od mog lica i s vrtnim rukavicama, zaputim se iza kuće. Vani sam, dijelom zbog toga što Gabriel i Fatih preuređuju maminu sobu, a ja im ne želim smetati, ali i zbog toga što znam da ne bih mogla podnijeti pogled na maminu sobu.

Kad završim sa čupanjem suhe trave, zalijevanjem i sađenjem novog cvijeća, žedna i znojna uputim se prema kuhinji po vode.

Na ulazu u kuću sretnem Fatiha i Gabriela kako unose novi krevet u sobu. Pridržim im vrata otvorena i puštam ih da idu ispred mene. A onda promatram Gabrielove mišiće kako se mreškaju ispod majice kratkih rukava. Žile na rukama su mu istaknute od napora, a majica mu se zalijepila za tijelo od znoja. Divan prizor.

Tek kad se popnu stepenicama i zamaknu mi od pogleda, odem u kuhinju skinem rukavice i popijem vode. A onda se naslonim na šank dok rukom mašem ispred lica kako bih potaknula strujanje zraka i stvorila povjetarac. No to mi ne pomaže puno, pa pustim vodu da mi se nakupi u rukama i umijem se. Ostavljam kapljice vode da mi klize preko vilice po vratu, sve dok ne nestanu ispod bijele majice bez rukava. Voda hladi moje zagrijano tijelo i ja se naslonim na šank, zatvarajući oči.

"Sad evo stojim pred ljepotom- i čemu da se nadam
K'o putnik na putu, pod olujom- i čemu da se nadam"*, začujem grubi glas i naglo otvaram oči.

Gabriel stoji na ulazu u kuhinju naslonjen na dovratak i promatra me. Vijeđe su mu poluspuštene i daje dojam predatora koji promatra svoju lovinu. No i prije nego li se uplašim i odjurim iz kuhinje, on priđe i stane ispred mene.

"Šta radiš tu?" moj mozak je dekocentriran njegovom pojavom i ovo je jedino što uspijem smisliti.

"Žedan sam", kaže, a onda podigne ruku i prstom mi klizne po vratu prateći kapljicu vode. Spušta se prema udubini između mojih grudi i ja zadrhtim.

Kao hipnotizirani se gledamo, dok on spušta prst, a onda se počinje naginjati prema meni.

Ne opet, pomislim.

"Prošli put si mi pobjegla, Amanda", prošapće mi prijekorno."Da ne zadrhtiš ovako svaki put kad ti se približim, pomislio bih da sam ti odbojan."

"J...jesi", promucam pokušavajući ga riječima udaljiti.

Nasmije se, a onda spusti ruke sa svake strane mojih kukova i uhvati se za šank. Sada sam u zamci, okružena njegovim rukama, dok mi se njegovo lice približava i sve se odvija kao i jučer. On se naginje prema meni, ja se naginjem unatrag, sve dok nisam ispružena na kuhinjskom pultu.

"Ne okreći glavu, poljubit ću te", mrmlja i ja napravim baš to. Okrenem glavu gledajući kroz mali kuhinjski prozor. A onda zatvorim oči kad osjetim njegov dah na svome vratu i on promrmlja: "Zločesta, Amanda."

On spusti usne na moj vrat i poljubi me. Ostavi par poljubaca na moj vrat, a onda iznenada osjetim peckavu bol i zajaučem.

Njegovi zubi mi sad nježno povlače kožu i ližu bolno mjesto kao da se ispričava.