02.04.2019.
Dragi dnevniče,
"Bol zahtjeva da je se osjeti."*
Citat je to iz jedne knjige koju sam davno pročitala. I, iako se sadržaja sjećam malo, ovaj citat je ostao u mojoj glavi.
Tada ga nisam shvaćala. Nisam niti toliko pomišljala o njemu da bih shvatila što je pisac time zapravo htio reći. A onda se dogodilo ovo. Svijet mi je postao pakao, dani dugi i bolni.
Stvarnost se osjećala kao sol na rani, a unutarnja ja je umirala. Sve što sam osjećala bila je bol. Ona probadajuća bol kojoj ne možeš otkriti izvor. Ne možeš ju ignorirati. Ne možeš ju liječiti.
Bol je zahtijevala da je se osjeti i ja tu nisam mogla ništa. Zato sam ju pustila. Nisam se opirala, nisam susprezala suze ili pokušavala ne misliti na nju. Samo sam ju pustila. Da me obuzme.
I ona je napravila baš to. Omotala se oko mene, zahtijevajući od mene da osjetim svaki njen djelić, svaku uzvisinu i nizinu, njen minimum, ali i maksimum.
A onda su sati počeli teći. U samoći pustila sam sve iz sebe osim bola. Pustila sam da mi um odpluta. Pustila sam da sve moje potrebe odu. Nisam jela, nisam pila, nisam spavala.
Negdje pored mene telefon je zazvonio. Pustila sam ga da zvoni.
Negdje u daljini pas je zalajao. Pustila sam ga da laje.
Negdje u nekom trenutku, tama je ispunila kuću. Pustila sam ju da ispuni svaki njen kutak.
Negdje pored mene sat je kuckao. Pustila sam da vrijeme teče.
Ali sve to nije bilo važno. Nije bilo vrijedno primjećivanja jer...
Jer je negdje iznad mene bila ona. Na nekom boljem mjestu. A ja sam ju puštala da ode.
//* Citat iz knjige Greška u našim zvijezdama, John Green.//
YOU ARE READING
AMAJLIJA (Završena)
RomanceBila je ona sačinjena od mnogo sitnih dijelova koji su bili povezani tanašnim nitima. Godinama niti su postajale sve tanje i tanje no i dalje su držale sve dijelove skupa. Ona je i dalje bila cjelina. A onda jedan trenutak. Zaglušujući prasak. I sve...
