21.04.2019.
Dragi dnevniče,
Sutra dolazi Fatih. Uzbuđena sam. I to je lijepi osjećaj. Nekako sam se toliko navikla na tugu da mi se svi ostali osjećaji čine stranima i dalekima.
Ali idemo korak po korak. Jedan po jedan osjećaj...sve ću ih upoznati ponovno.
Ovih dana Pepito ne izlazi iz kuće. Pokušavam ga nagovoriti da ode, tjeram ga, ali on samo sjedne na pod, podigne uši i pogleda me kao da pita šta nije u redu. Neodoljiv je. I baš uvijek odustanem kad me tako slatko pogleda.
Mislim da je shvatio kako taj njegov pogled utječe na mene i koristi to.
Lopuža.
Bojim se da će se njegovi vlasnici brinuti, da će ga tražiti. Znam da ima vlasnike. Pepito nije lutalica. Očito je to zbog njegove uhranjenosti i čistoće. Naposljetku, tu je i ogrlica.
Lutalice nemaju ogrlicu.
Ali, istovremeno ne želim da ode. Želim ga uza sebe. Želim da je on moj pas, a ja njegov vlasnik. Da ne odlazi od mene nikada, da me ne ostavlja...
No on radi upravo to.
Dođe, bude par dana, šmuca se oko mene, zatim se vrati vlasnicima. Nestane na par dana i onda opet se pojavi i sve ponovno.
Ponekad poželim da rastanci ne postoje. Poželim tu riječ izbrisati, izbrisati njeno značenje, napraviti da svi budemo zajedno, da se nitko ne rastavlja, da se nitko ne napušta...
Ali znam da svijet ne funkcionira tako. Znam da će ljudi, životinje, odlaziti od mene...
Kao što znam da ću čekati da mi se Pepito pojavi pred vratima, lajući i zahtijevajući da ga pustim unutra.
Ponekad, najviše noću, pitam se...
Čeka li ona mene negdje gore? Čeka li da joj se čedo vrati u naručje?
BINABASA MO ANG
AMAJLIJA (Završena)
RomanceBila je ona sačinjena od mnogo sitnih dijelova koji su bili povezani tanašnim nitima. Godinama niti su postajale sve tanje i tanje no i dalje su držale sve dijelove skupa. Ona je i dalje bila cjelina. A onda jedan trenutak. Zaglušujući prasak. I sve...
