26.03.2019.
Dragi dnevniče,
Još uvijek ne osjećam ništa. I to je dobro.
Ni sama ne znam kad sam sinoć zaspala. Probudim se na tvrdom podu pored kreveta, hladna i ukočena. No, nema boli. Odahnula sam.
A onda se dignem, legnem u krevet i ponovno zaspem. Ne sanjam ništa. Kao da je moje blokiranje osjećaja dovelo do toga da i moji snovi nestanu. Ali nije me briga. Sve dok bol ostane daleko od mene, za ostalo mi je posve svejedno.
I evo, probudim se u trenutku kad kroz prozor mogu vidjeti samo trag sunca u zalasku.
Prespavala sam cijeli dan.
A onda ustanem iz kreveta i uzmem te s poda gdje sam te ispustila noć ranije i ispraznim glavu. Sve svoje misli prenesem u tebe i kao da mi tako bude lakše.
Kao.
A onda opet legnem i buljim u strop, preumorna da živim, preodmorna da spavam. Promatram svaku rupicu, svaku grbicu, svako udubljenje na stropu. Svaku nijansu bijele istražim pogledom.
Dragi dnevniče, prazna sam.
Sve moje želje, svi moji osjećaji, pa čak i misli su nestale. Ostala je samo prazna ljuštura.
Bez nade, bez cilja.
Nemam volje pomaknuti se. Čak mi je i za disanje potreban napor. Kao da se moje tijelo bori samo sa sobom.
Kao da pokušava prestat živjeti.
A što je najgore, meni je svejedno.
I samo buljim u strop...
CITEȘTI
AMAJLIJA (Završena)
DragosteBila je ona sačinjena od mnogo sitnih dijelova koji su bili povezani tanašnim nitima. Godinama niti su postajale sve tanje i tanje no i dalje su držale sve dijelove skupa. Ona je i dalje bila cjelina. A onda jedan trenutak. Zaglušujući prasak. I sve...
