27.03.2019.
Dragi dnevniče,
Sati prolaze. To je ono što se događa.
Ja stojim, oni prolaze.
Uporni kuckajući zvuk sata mi redovito daje sliku o prolaznosti.
Sati prolaze. Sati u kojima nje nema. Sati koje ona nikad neće proživjeti. Sati koje je zaslužila imati. Sate koje je sama sebi oduzela.
Praskav zvuk lomljenja stakla i metala prolomi se sablasno tihom kućom kad sat skinem sa zida i zakucam ga u drugi.
A onda me noge izdaju i padnem na staklo i dijelove sata. Pokušavam se dići, ali me noge ne slušaju.
Odumirem. Dio po dio.
I taman kad se opustim, kuća zazvoni. Parajući zvuk zvona protrese kuću, probijajući mi bubnjiće i ulazeći u glavu.
Zvoni minutu, možda i više, i baš kad pomislim da više ne mogu podnijeti taj zvuk, naglo prestaje i kuća je ponovno sablasno tiha.
A onda se zvuk ponavlja. I nastavlja zvoniti. Moja je kuća budilica. Jedna velika budilica koja zvoni bez prestanka.
"Dosta", možda povičem. Možda prošapćem. Ne znam, ali djeluje. Prestaje zvoniti. Zatvorim oči i odlutam u nesvjesnost.
Budi me isti zvuk. Na koljenima propuzim hodnik i uđem u maminu sobu. Još je uvijek tamo. Jos uvijek lezi otvorenih rana, ali krv koja je tekla sada je samo gusta masa skorena po njoj i podu. Ne mogu podnijeti pogled na nju, ne mogu podnijeti opori miris truleži, ali tu se zvonjava ne čuje pa ostajem sjediti. Zavučem se u najudaljeniji kut od mame, između ormara i kreveta, obgrlim rukama koljena i nastavim tamo gdje sam stala.
Plutam blaženstvom nesvjesnog stanja gdje utihnu sve riječi i šapati, dok je oko mene samo tama, vlažna i ljepljiva, ali spašavajuća.
I tako slijepa.
I tako gluha.
Nesvjesna.
//Ojlaa...
Nije me dugo bilo, ali opet sam tu i potrudit ću se da objavljujem češće. Nadam se da vas ima još koji pratite ovu priču iii nadam se da ćete ju nastaviti pratiti. Vaša mi podrška neopisivo znači ❤//
YOU ARE READING
AMAJLIJA (Završena)
RomanceBila je ona sačinjena od mnogo sitnih dijelova koji su bili povezani tanašnim nitima. Godinama niti su postajale sve tanje i tanje no i dalje su držale sve dijelove skupa. Ona je i dalje bila cjelina. A onda jedan trenutak. Zaglušujući prasak. I sve...
