30.03.2019
Dragi dnevniče,
Probudim se nakon dugo vremena. Imam osjećaj kao da sam spavala deset godina, no plavokosa sestra sa simpatičnim osmjehom mi kaže kako su prošla samo dvadeset i dva sata.
A onda sestra ode i njenu prisutnost zamjeni doktor. Stariji je, vidim to po njegovim sjedima koje mu bojaju kosu u sivo. On nije toliko simpatičan. Pita me kako se osjećam.
"Prazno", odgovaram mu. Klima glavom kao da je to normalno i govori mi kako će me zadržati još dan na promatranju i na infuziji, a onda mogu ići kući.
Ne želim ići kući. Ne želim biti sama.
Mislim da to izgovaram na glas, ali nisam sigurna u to.
Doktor mi govori da je obavijestio Fatiha da sam u bolnici.
Zna li da je mama umrla?
"Želiš li da obavijestimo još nekoga? Tvog oca?
"Alma", mrmljam.
"Tvoja prijateljica? Ona je već tu."
"Mogu li pričati s njom?" pitam. Trenutak me gleda, a onda kimne glavom i kaže kako će ju pozvati.
Alma uđe polako u sobu, a onda mi se baci u zagrljaj i počne plakati. Voljela bih da to mogu i ja, ali od blokiranja emocija, suze su nestale.
"Dobro sam", tješim ju. Kao da nisam ja ta koja treba utjehu.
"Zašto me nisi nazvala? Zašto me nisi nazvala da budem uz tebe? Zašto si dopustila da ti se ovo dogodi?" govori mi kroz plač.
Odmahujem glavom na svako njeno pitanje. Ne znam odgovor. Ne znam zašto nisam.
"Ona je umrla, Alma", govorim joj jer to objašnjava sve.
"Ššš, moja mala curice", tepa mi kroz plač i gladi kosu.
A onda se ja odmaknem od nje, uhvatim ju za ruku i kažem: "Ja ne mogu živjeti bez nje."
I kao da ta rečenica probudi sve ono živo u meni, sve se moje brane slome i sve što sam sebi nijekala, sad me sustigne. Prvi put otkad je ona umrla ja zaplačem.
Gorko, glasno zaplačem onim plačem kojim se oplakuju mrtvi, koji trese moje tijelo, muti vid i lomi i ono malo cijelog što je ostalo u meni.
I znam...
Nikada više neću biti cijela.
YOU ARE READING
AMAJLIJA (Završena)
RomanceBila je ona sačinjena od mnogo sitnih dijelova koji su bili povezani tanašnim nitima. Godinama niti su postajale sve tanje i tanje no i dalje su držale sve dijelove skupa. Ona je i dalje bila cjelina. A onda jedan trenutak. Zaglušujući prasak. I sve...
