Dragi dnevniče...

462 17 1
                                    

22.04.2019.

Dragi dnevniče,

Danas su se dogodile dvije stvari...

Prva stvar : Danas sam vidjela najljepšeg dečka ikada.

I druga stvar: danas sam upoznala najljepšeg dečka ikada.

Ali idemo po redu.

Danas je došao Fatih iz Irske. Iako sam na početku bila uzbuđena i sretna, na kraju dana nešto od tih osjećaja je otišlo. Nadala sam se da je Fatih hladan samo na daljinu. Nadala sam se da samo zvuči hladno.

Prevarila sam se.

Bio je on moj brat, ali isto tako mogao mi je biti potpuni stranac. Nadam se da je samo danas takav. Nadam se da će me zavoljeti kad me malo bolje upozna. Kad shvati u šta je izrasla njegova mala sestrica.

No, najveće iznenađenje dana bilo je to da Fatih nije došao sam.

Gabriel.

Anđeosko ime, i znam da ću sad zvučati klišejično, ali ime ide uz njega. Nekako je sav u toj vibri 'anđela'.

Najviše izgledom.

Ima svjetlo plavu kosu koja mu dotiče ušnu resicu i plave oči boje mora kad je vrijeme sunčano. Grube crte lica i taj sjaj u pogledu govore mi kako je on sve samo ne anđeo, a tu je i njegov glas.

Ne znam kako ga opisati. Mislim da se to niti ne može opisati, ali mogu reći jednu stvar o njegovom govoru.

Čist je Irac.

Svakom riječju njegov naglasak izbija na površinu i to mi se nekako sviđa. Nekako time zvuči i djeluje egzotičnije. A možda je to samo meni, koja nisam otišla nigdje iz Hrvatske, tako.

Mogla bih ti još pričati o njemu. O njegovim dugim prstima i metalnim prstenovima. O njegovom ogrubjelom glasu ili nestašluku u njegovim očima. O njegovom mršavom tijelu i razvijenim ramenima... Ali ne želim. Nekako ga ne želim dijeliti.

Čak niti s tobom.

Znam koliko je to suludo, ali, Bože moj, osjećaj koji je probudio u meni je nov i nekako sebičan. Možda previše čitam, previše maštam, možda se uzalud nadam i sanjam u javi, ali možda bi on mogao biti moj junak. Moj spasitelj. Možda bi on mogao biti onaj lik iz ljubavnih romana koji se zaljubi u samotnu djevojku na koju nitko ne obraća pažnju.

A možda ga mogu voljeti iz sjene.
Možda mogu samo maštati i sanjati o njemu.

I to mi je dovoljno...

Jer po prvi puta u životu ja osjećam one leptiriće u trbuhu.

Po prvi puta u životu ja proživljavam onaj osjećaj koji su mnogi pisci nazivali zaljubljivanje.

Ljubav.

Želim to. A s njime, možda to i dobijem...


//Znam da sam obećala nastavak ranije, ali nekako je ispalo ovako. Ovo je zadnji dio 'Dragi dnevniče', što znači da nadalje slijede samo 'normalni' nastavci. Polako idemo prema kraju. Sljedeći nastavak će biti malkice drugačiji od ostalih, a vidjet će te i zašto. Možda ga objavim kasno večeras, a možda sutra. U svakom slučaju budite uz mene. Volim vas ❤//

AMAJLIJA (Završena)Where stories live. Discover now