Chapter 42

2.9K 194 3
                                    

HARIJEV POV

Sve je počelo košmarom.

Dani su se vukli kroz oštre vriske, mučne mumlajuće šapate, beskrajne minute samoće i sa prekratkim minutima provdenim sa Rouz. Bilo je spavanje, doručak,ručak,večera,onda ponovo spavanje, sa usranim grupnim terapijama između. Ništa nije bilo van normalnog ili šta je normalno bilo za jedan lud azil.  Zaposleni su radili svoj posao i pacijenti su radili šta su trebali.

Ili se bar tako činilo svima osim našoj maloj, nadajućoj grupi koji čini četvoro nas. Ali mi smo definitivno planirali nešto iza scene. Lori i Kelsi su nam diskretno nabavljali šta nam je potrebno  sa krajnjom pažnjom,dok smo Rouz i ja nabacili naše ova-istitucija-je-sranje-šteta-što-ćemo-biti-ovde-do-kraja-naših-života face. I morao sam dati Lori i Kelsi rekvizite jer su one rizikovale svoj posao zbog nas.  Uprkos svom stavu bio sam zaista zahvalan,posebno Lori,kojoj sam uvek bio zahvalan. Iako nisam shvatio razlog,činile su se veoma lojalne oko nas.

I sada imamo plan koji radi. Bio je veoma rizičan,veoma specifičan i ipak grupo sastavljen plan. Ali, ako imamo i najmanju šansu da izađemo odavde u narednih nekoliko nedelja,ja sam bio u igri. Jer svaka sekunda je mučna u Rouzinom prisustvu jer je podsećala šta može da se desi ako ostanemo ovde. Moram da je izvučem odavde i to brzo. Brzo,ipak nije bilo ono šo sam prihvatao. Bilo smo zbrkani kroz dane sa očajničkim strpljenjem kao da putujemo preko spore reke a trebali bi skliznuti pored vode.

Pre tog košmara. Sve je počelo da se skuplja nakon te užasne,proklete noćne more. Počelo je kao i sve ostalo. Bilo je hladno i mračno i bio sam svestan opasnosti koja vreba u mraku. Umesto ovog puta, počeo sam da trčim. Nisam se mogao setiti od čega tačno,ali sve što sam video bila je slaba linija unakaženih drveća. Stopala su me nosila zajedno sa vetrom koji je šuštio kroz moju kosu i hadio moju kožu. Trčao sam i trčao,kao da je to trka do cilja, brzinom koju se moja pluća jedva izdržala. I nešto poput elektriciteta je punilo adrenalin u mom telu. Počeo sam da osećam uzbuđenje dok sam trčao preko mekane trave ispod golig stopala. Vetar me nosio dok je zavijao u mojim ušima,srce mi je udaralo i ja sam samo trčao brže i brže i brže. Prošlo je dosta vremena kako sam bio zaključan unutra i sada kad sam napolju osećao sams e nepobedivo u tom trenutku.

Zaključan. Moj veseo razum je to shvatio. Zaključan? Gde sam bio kad su me zaključali?

Wickendale.

Odjednom sam se setio zašto sam trčao. Moja brza stopala su usporavala i moj oduševljen osmeh je bledeo. Bilo je nešto što sam zaboravljao. Nešto je nedostajalo. Noge su mi usporile do sporog trčanja. Sada,užasavajuće crno drveće činilo se da oblikuje grubo nebo kao da me podseti da sam u opasnosti. Počeo sam da hodam. Vrana se spustila i brzo podigla iz  neba iznad i gaktala kroz tamu sa još jednim upozorenjem. Srce mi je i dalje pulsiralo kao ludo u grudima,ali ne od umora. U vazduhu je bilo magle. Bio je neki zloban,osećak koji dovodi do ivice u ljubičastoj boji u atmosferi. Koža mi se naježila kao i koa na vratu.

Ali nevoljno sam gazio kroz maglu, prošao travu i zastrašujuće drveće. Tlo se malo prolilo, nizbrdo prema nečemu što je izgledalo kao voda. Moje oči su piljile kroz gus vazduh da bi otkrile nešto kao jezero. Čak i tada,nije se činilo dobro. Ali,nisam se mogao vratiti. Tako da sam prišao ivici zemlje i stao na trenutak, slušajuži zvuke koji bi potvrdili moje uplašene sumnje. Pogledao sam u sive talase ispod sumraka, tražeći mogućeg predatora.

Bilo je nešto u vodi. Tamno i kovitla se kao mastilo. Odlučio sam da zakoračim,moja čizma je zapljusnula u hladno jezero. I onda još jedan korak. I onda još nekoliko dok slika nije postala jasnija kada je magla nestala. Bila je to kosa devojke koja se raštrkala, pluta kao mrtav teret.  Mogao sam osetiti krv kako se odliva po mom licu. I,Bože,nisam želeo da je okrenem,jer sam znao da to nije samo devojka već mrtva devojka,izvor mog straha. Ali ipak se moja ruka opružila i dodirnula materijal ispod mračnog pramena. Poskočio sam unazad kad sam je okrenuo.

Psychotic (Serbian Translation)Where stories live. Discover now