U rukama neprijatelja 🔚✔

PRVI SUSRET

Milano, Italija 2013.

NIA

„Ti si oličenje, djevojke za primjer". Moja majka je ovu rečenicu često izgovarala. Dok sam još bila dijete, to je za mene predstavljalo veliki kompliment. Ali kako sam rasla i sazrijevala, shvatila sam da me tom rečenicom sputavala i željela moj život držati pod kontrolom. Odlaskom u gimnaziju moja do tada mirna narav došla je do same granice pucanja. U meni se tada po prvi put javila želja da konce života držim u svojim rukama. Ali majka je svaki moj pokušaj argumentirano odbijala. Iz dana u dan želja za slobodom je sve više bujala, a borba da se oduprem ambicijama majke dolazila do izražaja i prijetila da eskalira. Sa punoljetstvom želja za slobodom je bila jača no ikad. Ali obećanje roditelja da ću ako budem strpljiva moći upisati studije u Bostonu i odseliti se, utišalo je nakratko nemire u meni.

Nasmiješim se odrazu u ogledalu. Još malo i započeću novi život, sama ću odlučivati šta je dobro za mene, a šta ne. Što je najvažnije biću daleko od roditelja.

„Nia, dušo jesi li spremna? Požuri, zakasnićemo!" Glas moje majke me podsjeti da mi je sloboda nadohvat ruke, ali da samo jedan moj krivi korak, može raspršiti sve moje snove. Još jedna dobrotvorna zabava, nadam se poslednja za mene.

„Spremna sam majko! Evo dolazim", kažem dok gledam u svoju haljinu svjetlo plave boje, na kojoj su oslikani crveni i bijeli cvjetovi. Haljina je u gornjem dijelu potpuno zatvorena, ali se zato od struka ka dole širi i ima duboki izrez.

Ako ne bude vjetra, moji neće ni primjetiti da je on tu, jer otac nikada ne bi dozvolio da takva napustim imanje. Tamno plava, gotovo smeđa kosa bila je skupljena u punđu, a crte lica naglašene sa vrlo malo šminke. Doći napadno našminkan na takvim zabavama bilo je nepristojno.

Da spremna sam, pomislim u sebi.

Uzmem torbu u obliku pisma, izađem iz sobe i siđem u prizemlje, gdje otac i majka stoje, čekajući me. Po očevom pogledu vidim odobrenje, a majčino lice je nasmiješeno.

„Drago mi je što će mi barem jedna kćer osvjetlati obraz." Kaže i krene prema vratima, a majka i ja ostanemo da gledamo za njim.

„Majko, gdje je Silvana? Zar ona neće ići?"

„Znaš i sama kakva je ona. Samo bi nas osramotila svojim ispadima. Tvoj otac i ja smo digli ruke od nje. Idemo da on ne čeka." Znam da je ovdje kraj svake priče vezane za moju sestru. Ne preostaje mi ništa drugo nego da poslušno krenem za njom prema izlazu.

Silvana, moja sestra, starija je od mene 4 godine. Crnokosa, dugih nogu, tankog struka i malog poprsja koju moda nije baš pretjerano zanimala. Ljudi nikada ne bi pomislili da smo sestre jer smo mnogo različite. Samo su oči bile iste, imale su primjesu tamno zelene i smeđe boje. Uvijek omiljena u društvu i popularna među muškarcima. Samo je za roditelje bila promašen slučaj, jer je tjerala po svom. Za razliku od mene nikada nije dala da je roditelji sputavaju i kupuju poklonima, kako bi njenu narav umirili.

Prije 5 godina Silvanu je otac uhvatio u noćnom klubu kako se ljubi sa nekim muškarcem. Tada je prvi put udario i naočigled ljudi u klubu odvuka za kosu kući. Svađa između roditelja i nje trajala je do jutarnjih sati, da bi rezultirala njenim izbacivanjem iz kuće. Nakon samo 2 dana otac je pronašao u parku kako spava na klupi i doveo nazad. To je uradio samo jer se javnost zgrozila, a novinari ga žestoko pritisnuli. Jedno jutro dok smo doručkovali, vladao je potpuni mir, sve dok batler nije postavio snop novina ispred oca. „ Kći poznatog biznismena spava na klupi" , „ Silvio Madurro pretukao svoju kćer u noćnom klubu", „Savršenstvo i sklad u porodici Madurro je samo mit?" bili su samo neki od naslova.

Otac je vratio kući, ali pod uslovom da to što radi, ne radi u javnosti. Jela je u kuhinji, sa majkom i ocem samo formalno pričala. Zaposlila sa kao tajnica, kako od njih ne bi uzimala novac i ujedno studirala menadžment. I samo tako Silvana je bila isključena iz njihovog života, bila je samo kći na papiru. Ali nju to nije puno potresalo, jer imala je mene, prijatelje i ostatak porodice sa kojima su naši roditelji bili u lošim odnosima. Imala je i muškarca koji je voli i za kojeg će se udati krajem godine. Iako je na teži način izborila slobodu i mogućnost da bira, imala je.