U rukama neprijatelja 🔚✔

EPILOG

Boston, SAD 2019

Decembar

Promjene. Ponekad su one potrebne da bismo pronašli konačni mir.

Posle bure i oluje, trebala mi je mirna luka u koju sam željela ući nasmijana, bez tereta prošlosti. Prošlosti koja je pravila ogroman jaz između mene i njega. Ali moja luka je bila nemirna, tvrdoglava i sebična. I još uvijek se borila sa krivicom i kajanjem.

Nisam odustala. Od nas, naše budućnosti i svega onoga što je ona donosila. U početku je bilo teško nositi se sa tvrdoglavo-sebičnim muškarcem, koji je ustrajao u svojoj odluci. No i ja sam ustrajala u svojoj. Nisam mu dopustila da opet pobjegne. I bila je to najbolja odluka koju sam donijela.

Nakon što sam poslušala Vanessu odvezla sam se do aerodroma. Kada sam došla tamo, dočekao me pilot, koji mi je dao upute za dalje. Tek tada sam shvatila da je sve to bio dio njenog plana. Predala sam pasoš, prošla sve provjere i ukrcala se u privatni avion. Dobila sam kabinu u kojoj sam skinula izgužvanu haljinu, obukla svoju uniformu i tako postala stjuardesa. I sad mi se osmijeh navuče na lice, kada se sjetim Loganovog ubilačkog pogleda. Čekala sam da se udobno smjesti i da avion uzleti kako bih ga posjetila.

„Signor Crawford čime mogu da Vas uslužim", prela sam dok sam mu masirala stražnji dio vrata i ramena. Imao je gazu na potiljku. Naglo se okrenuo i skenirao moje tijelo u minici. Potom ljutito odbrusio.

„Gdje je jebena posada?"

„Ovdje smo samo ti i ja! Ja ću ti pružiti sve što želiš!" Sjela sam pored njega i prekrstila noge. Minica se podigla na više, što nije promaklo njegovom oku.

„Šta radiš ovdje? Zar nije trebalo da radiš na svojim planovima za budućnost?" Sipao je otrov, no njime je samo trovao sebe.

„Naravno! Zbog toga sam ovdje!"Tada sam narednim riječima pomilovala njegovo uho."Da je gradim s tobom."

„Nia, ne zajebavaj se sa mnom! Mislim da sam bio dovoljno jasan!" Bijes mu poput pare izlazi na uši.

„I ja. No, vidim da je još rano!Razgovaraćemo kad se smiriš." Ustala sam , okrenula se prema njemu. Desnom nogom, sam mazila njegovu blago raširenu. Podizala sam je lagano sve do njegovog međunožja. Možda bi me i uvjerio riječima da mu nije stalo, no njegov pogled i njegova donja glava su govorile nešto sasvim drugo.

„Ako ne želiš ništa, idem ja do pilotske kabine. Želim ti ugodan ostatak let.." Nisam ni stigla završiti rečenicu, kada se moja guza našla ponovo na sjedalu.

„Kuda si krenula?" Pritisnuo me o sjedalo, dok me očima šibao. Imale su isti sjaj, kao i one noći dok smo plesali. Igrala sam na kartu ljubomore, ona je uvijek donosila pobjede meni, baš kao i sada.

„Dragi", rukom pomilujem njegovu bradu. „Moram da radim. Kao što možeš primjetiti sama sam ovdje."

„A ti, draga moja, kao što možeš primjetiti samo ja sjedim ovdje! Što znači da si dužna brinuti se samo za moje potrebe!"Prekori svoj jezik, jer je izgovorio nešto što nije smio, ali je osjećao.

„Ali, ja.."

„Ovo je moj avi.. avion, što znači da su... i pravila moja." Gledam kako se gubi. „I ti si mo...ja", polako se opusti u sjedalu i.. zaspi. On je zaspao. Prodrmam ga, ali on ne reaguje. Prislonim svoje uho, diše, provjerim puls, živ je.

I taman kada sam izvadila telefon da provjerim koliko je sati, ugledala sam nepročitanu poruku.

„Signor Logan je u bolnici bio nemoguć, pa mu je sestra dala tabletu za smirenje. Pedro."