U rukama neprijatelja 🔚✔

BUDI OPREZNA

NIA

Okrenem se prema vedrom glasu i ugledam smeđe radoznale oči i lice koje iščekuje odgovor.

„Hej, Selena", ustanem, a ona raširi ruke, da joj dođem u zagrljaj, nakon kojeg dobijem poljubac u obraz.

„Sjedi, otkud ti ovdje?" Nakon što obje sjednemo, Linda, naša domaćica, me prekida i obavještava da je večera gotova i da odlazi kući. Nakon što je ispratim i vratim se u dnevnu, Selena je već nosila dvije šolje kave, uključila plejer iz koga je Adele već potiho pjevala „When we were young".

Selenu sam poznavala još od vrtića. Iako je bila starija od mene godinu dana bile smo nerazdvojne čak i dok smo koračale kroz osnovnu školu i gimnaziju. Ona je tipična Italijanka, tamna kosa, taman ten, oči boje kestena. Krasila je vitkost i ženstvenost. Moda, hrana i putovanja su bili njeni hobiji. Na prvi pogled je bila sasvim obična djevojka. Samo je prezime odavalo njenu važnu ulogu koju je nosila kao kći ministra vanjskih poslova Italije. Za njene roditelji, brata i nju titula nije značila ništa. To su bili sasvim obični ljudi koji su uživali u životu, pružali potporu jedni drugima, kao i mnogo ljubavi i pažnje.

„Otkud ti ovdje?" Ponovim svoje pitanje od ranije.

„Srela sam Silvanu, kaže da si sama. Odlučila sam da ti noćas pravim društvo", odgovori smještajući noge u turski sjed. „Osim ako ti nisi nešto drugo planirala", kaže podižući jednu obrvu.

„Nisam ništa. Super je što si ovdje, neću biti sama. A i jesti sam je dosadno."

„Šta ima novo u zatvoru?" Selena je moj dom zvala zatvorom, a moje roditelje tamničarima.

„Ništa se posebno nije dešavalo." Pogledala me poprijeko i napućila usne. Znala sam da neće odustati , pa sam joj odgovorila.

„Dobro!" Udahnem i izdahnem. „Upoznala sam Crawforda!"

„Logana? Oho-ho, pa što se odmah ne pohvališ. Već ja to moram da izvlačim iz tebe.

„A ti kao nisi znala. Zato si ti i došla. Želiš informacije."

„Dobro, ali šta ću kad mi je najbolja drugarica osvanula na internetu i facebook-u." Uzmem gutljaj kave i začuđeno je pogledam. „Facebook-u?"

„Tia je postavila fotografiju na svoj profil." I dalje mi nije bilo jasno otkud se sad Tia pojavila. Mama je danas nešto ranije spomenula u razgovoru.

Tia je bila crvenokosa koja se bližila četrdesetima i najveća gradska tračara. Još uvijek je tražila bogatog muža, koji ima duboka primanja i velika davanja. I tek onda mi dođe u glavu. Pa da! Ona je bila sa onom brinetom u Bistrotu i zajedno sa njom očima jela Logana.

„Ne mogu da vjerujem! U nedelju je bila u baru i na sve moguće načine htjela da privuče Loganovu pažnju dok je bio sa mnom u društvu, ali joj nije uspjelo", kažem neodređeno.

„Ma pusti nju, znači Logan. Pazi se njega. On ti nije tip za ljubavne veze ili tako nešto.

Ponekad mi se čini da mijenja djevojke kao čarape" , kaže uzimajući svoju kavu.

„Ne treba suditi čovjeku prema natpisima iz novina."

„Ne, ne sudim mu prema tome. Znam Logana od malih nogu" Molim?! Otvorenih usana i očiju pogledam u nju. U glavi se pali lampica za znatiželju.

„Kako misliš, poznaješ ga?"

„Druži se s mojim bratom, a i porodice su nam vrlo bliske."

„Zašto mi to nikad nisi rekla?"

„Nisam znala da te Logan zanima. Pusti sad to i kad izlazite?"

„Ako ti nećeš meni ništa reći, neću ni ja tebi", prekrstim ruke na grudima i pogledam je izazivački. Nekako sam se nadala, da će se upecati na udicu koju sam bacila i da ću saznati nešto što već nisam. A još puno toga o njemu ne znam.