U rukama neprijatelja 🔚✔

LJUBOMORA

LOGAN

Ova noć nije bila dobra za kopanje po prošlosti i otvaranje starih rana. Ni jedan ožiljak u životu zapravo ne zaraste u potpunosti. Uvijek ostane onaj mali otvor, koji boli više od svega kada se na njega prospe so istine. Posle svega toga čovjek se uvijek osjeća nespokojno, umorno, teško.

I dok sam boravio kod tetke, Ivanove majke, u Pontesesteu, razgovarali smo o prošlosti, sadašnjosti, planovima za budućnost. Svaki naš razgovor vodio je do prošlosti i samo jednog pitanja: „Šta se zaista desilo tog dana?". Svjedoci nisu postojali ili im je bilo plaćeno da šute. Svih ovih godina samo sam želio da saznam istinu, ma koliko ona bolna bila. Pa da se konačno okrenem ka budućnosti, bez okretanja unazad.

Tetku je najviše zanimalo zašto sam toliko prisan sa Niom. Dok sam govorio o Silviu i njegovoj ženi stezala je rukohvat fotelje tako jako, da su joj zglobovi ruke problijedili. Mrzila je tu porodicu gotovo više od mene, jer je i njoj uzeto nešto najdraže što joj je život dao. Bilo je nevino biće koje je ni krivo, ni dužno, najviše platilo dugove prošlosti.

Pričao sam joj o Nii i šta planiram da uradim sa njom. Samo me blago pogledala i rekla: „Pazi šta ćeš da uradiš, ona nije kriva za ono što je njen otac učinio."

Sve se bližilo kraju. Ostalo je još mjesec dana do otvaranja centra, tada ću i raskrstiti sa prošlošću zauvijek. Plan je bio dobro razrađen. Bio sam siguran da ništa neće poći po zlu. Silvio je potonuo, banke su mu uzele sve hotele u SAD-u, ovdje se još grčevito držao za prijatelje koji su mu bila jedina slamka za spas, ali i to je bila jako tanka slamka. Ovih dana se nije pojavljivao u javnosti, što mi je dalo naslutiti da ipak nešto sprema. Ko zna možda želi da mi uzvrati udarac, ako je još uvijek sposoban za to. Ostao je još taj završni udarac. Udarac prošlosti koji će srušiiti sve ono što je Silvio Madurro izgradio nakon što je srušio moju porodicu.

Dok prolazim kroz Milano pomislim na onaj divlji cvjetić koji je samo želio slobodu. Nasmijem se na samu pomisao nje, počela je da vlada mojim umom i da mi zaokupljuje vrijeme i pažnju. Sve ovo što radim biće i njoj od koristi. Raširiće svoja krila i poletjeti u nove avanture života daleko od kaveza i rešetaka. I tada će ovaj svijet za nju postati bolje mjesto. Ali će našem druženju doći kraj. Ja ću nastaviti sa svojim životom tamo gdje sam stao, prije nego što sam nju sreo. Ona će upoznati nove ljude, radiće ono što želi i voli. Skrasiće se s kim bude htjela, a nas dvoje ćemo postati prošlost. Možda me bude zapamtila kao princa koji je spasio kandži njenih roditelja i tu bajku jednoga dana ispričati svojoj djeci.

Noć je bila vedra, topla, okupana zvijezdama. Ali meni nije donosila tu toplinu, već neku jezivu hladnoću. Poslao sam Nii dosad dvije poruke ni na jednu nije odgovorila. Nadam se da neće večeras napraviti nekakvu pogrešku koja bi je skupo mogla koštati. Telefon mi zazvoni i razbije ovu tišinu. „Ivano", javim se brzo.

„Hej, jesi li u blizini mog kluba da svratiš na jedno. Vjeruj mi ovdje se odvija prava predstava!" Čujem žamor, muziku i glasan smijeh.

„Nije mi do zabave Ivano, umoran sam." Glasno otpuhnem kroz slušalicu.

„Ne zanima te ko je glavna zavodnica u mom klubu, koja diže pritisak tako visoko da se bojim da će sve ovo da digne u vazduh."

„Ne, ne želim da slušam o striptizeti koja je uspjela da zadovolji pola tvoje klijentele"

„Ah pa da, ti si sad zauzet čovjek", glasno se nasmije, da mu skoro prekinem poziv jer je očigledno pijan. Ali se zaledim kada nastavim da priča, soleći mi tako ranu koja se iznenada i neočekivano otvorila. „Tvoja Nia je djevojka koja svojim plesom podiže pritisak na 200." On nastavlja dalje da priča, ali ja ga ne čujem. Znam samo da moram što prije stići tamo.