U rukama neprijatelja 🔚✔

BUĐENJE IZ SNA

NIA

Veo tajne je polako počeo da pada i provlači se kroz ljude koji nisu ni slutili da će samo jedna noć biti dovoljna, da izmjeni njihove živote iz korijena. Ljudi su već hiljadama godina unazad znali da se istina nikada nije mogla sakriti, uvijek bi pronašla neku pukotinu kako bi izašla na vidjelo. Ali su znali i da istina koja nije izrečena na vrijeme uvijek bude gora i bolnija od same laži. Ova tajna decenijama dobro zataškana i čuvana sada će se sručiti na jednu djevojku koja je samo htjela malo slobode. Nažalost oluja koju će tajna donijeti ostaviće razorne posljedice i biti pogubna za nečiji život.

******

Čudno je kako nam život uvijek provjerava stavove. Najčešće kroz one ljude koje smatramo sebi bliskim. Nekada nas dovede u iskušenje, poigra se sa nama. Sudbina nam ponekad zalijepi šamar otrježnjenja, iako tada najčešće bude kasno da se otrijeznimo od ljubavi. Pa onda nespremni čekamo na posljedice koje tek trebaju da isplivaju na površinu.

Možda sam trebala da primjenim majčine savjete, jer vjerovatno tada ne bih ostala slomljena. Ili sam samo trebala da mirno sačekam put slobode i ne odupirem se sudbini koju ionako nisam mogla izmijeniti. Ali ovih dana mi se vrzma po glavi ono o čemu je majka najčešće govorila, da prava dama ima samo tri prave ljubavi u svom životu. Prva ljubav je ona dječija, tinejdžerska, nezrela. Za drugu se udaš, jer roditelji smatraju da je taj neko najbolji izbor. Treća je pak prava ljubav koja ponekada završi tragično i nesrećno. A sve ono između toga su prolazne avanture, za koje ćemo jednoga dana poželjeti da ih se uopšte ne sjećamo.

Ne znam koja uloga je pripala Loganu, jer on nije bio tinejdžer. Roditelji su ga mrzili, a ovo između nas se nikako nije moglo nazvati pravom ljubavi.

Od one noći nismo se ni vidjeli ni čuli. Htjela sam mu poslati poruku i reći da zaboravi sve što sam rekla, ali bilo je kasno da se riječi povuku. Po prvi put u životu sam bila razočarana, u ljubav što ona uopšte postoji, jer je samo stvorila problem i napravila duboki jaz. U srce, jer je samo izabralo da voli pustinju osjećaja, umjesto zvjezdano nebo koje mu je bilo ponuđeno. U život, jer mi je na vrata poslao putnika, kome sam ja samo prolazna stanica. A on je meni za kratko vrijeme postao hrana duši koja je sanjala neke neostvarive snove i maštala o onome što možda nikada neće doći.

Iako nisam željela da moljakam i preklinjem poslala sam mu nekoliko poruka na koje nikada nije stigao odgovor. Postojala je i ona zadnja nada, da možda nije vidio poruke zbog posla, pa sam se spustila još niže i nazvala ga. Sve i jedan poziv je odbio, a kasnije isključio telefon ili je bacio broj i tako mi stavio do znanja da me više ne želi ni vidjeti ni čuti. I koliko god se trudila da poreknem, u sebi sam duboko znala, bio je to kraj. I nije bilo bitno je li došao ranije ili kasnije, on se očekivao. Plakala sam iako sam znala da nije vrijedan nijedne moje suze, mog pogleda. Da više nije dostojan nijedne moje riječi. Osjećala sam se kao dijete kome su poklonili lijepu igračku i nakon nekog vremena mu je oduzeli. Kao ovisnik kome su ponestale zalihe i sada proživljava apstinenciju. A dobro sam znala koliki sam ovisnik o svakom njegovom dodiru, pogledu, poljupcu, riječi. Pred kraj sedmice sam prestala da ga zovem. Ni objašnjenje mi više nije bilo potrebno. U meni se kovitlao vrtlog bijesa, jer je u cijeloj ovoj situaciji osoba koju sam smatrala junakom, ispao zapravo kukavica, koja na riječ ljubav bježi i ne osvrće se.

I sad dok se s Lucom vozim prema imanju porodice Kafieri, stišćem rukom golo bedro, da ne bih vrisnula od frustracije. Znala sam da će i on doći na proslavu Seleninih roditelja, pa sam se svim silama trudila izbjeći zabavu. Ali mi to nije pošlo za rukom, jer je mama imala savršenu ideju, da Luca i ja budemo pratnja jedno drugom.

Što se tiče Luke, moja noćna mora se obistinila. Od one noći u klubu stalno me zvao i poruke slao. Čak je otvorio i instagram nalog i počeo da prati svaku moju objavu, pa čak i da komentariše. Nekoliko puta me pozvao da izađemo u kino ili samo na kavu. Svaki put sam odbila navodeći različite razloge. Kada sam pomislila da je odustao, došao je sa roditeljima kod nas na večeru. Naravno mama me dovela pred svršen čin, pa se nikako nisam mogla izvući. Ali što se tiče Bostona i dalje sam gurala po svom, kako mi nije potrebna zaštita od Logana. Moji nikada nisu izrekli da je on glavni problem, zbog čega se treba paziti na moju sigurnost. Pa smo napravili još jedan dogovor. Pokazaću im noćas da mi Logan ne može prići ni blizu, a onda ću se otarasiti i Luce. Ubiću dvije muhe jednim udarcem.