U rukama neprijatelja 🔚✔

DEJT

Vratila sam se s ove neočekivane pauze. Ispričavam se zbog toga. Znam da sam obećala da će poglavlja ići svaki dan, ili svaka dva, ali zbog 2 dodatna poglavlja u priči, rok za završetak je pomjeren, a s tim su me sustigle privatne obaveze. Zbog toga vas častim veoma dugim poglavljem. Nadam se da će vam se   dopasti. Tu smo pri kraju, tako da će naredna poglavlja odrediti epilog ove priče. Nakon nje  slijede Inkognito i Voljela sam senatora. Hvala vam još jednom da podršci  koju mi pružate.
Voli vas i poljupce šalje vaša djevojčica ❣

NIA

Osjetim bockanje brade po svom vratu, ali ne želim još da otvorim oči, jer bih se tada morala suočiti sa njegovim užarenim pogledom. Vjerovatno bih odmah popustila i dopustila mu da me uzme. Pa stoga naslijepo rukama ga odgurnem, te protrljam oči.

„Dobro jutro." Zamamni jutarnji glas mi miluje kožu ruke pored sočnih poljubaca koje spušta na nju.

„Dobro jutro", izmaknem ruku, te ga pogledam kroz guste trepavice. Iznenađen je što se odmičem od njega, iako smo čitavu noć proveli u zagrljeni.

„Nia", potegne za mojom rukom, ali je ja izmaknem, opkoračim njegovo tijelo. Blago se protrljam o njegove prepone. Osjetim da raste ispod moje stražnjice. Ustanem, na što začujem njegovo režanje. Svjesna sam da sam u potpunosti gola i da to režanje ima veze s tim, no moraće da istrpi još toga. Kao na primjer Liama na doručku. Tiho se nasmijem

„Ne možeš mi ovo raditi!"

„Šta ti to radim?" Zakopčam grudnjak nakon što obučem gaćice.

„Jebeš me u mozak!"

„Sinoć si izašla s onim idiotom i vratila se posle ponoći! Uostalom šta si toliko dugo radila s njim?!"

„Nisam dužna roditeljima polagati račune, a kamoli tebi! S kim sam, šta radim tebe se ne tiče!" Znam da ga vjerovatno bol kida na pola, ali se uprkos njoj u dva koraka stvori ispred mene. Okrene me prema sebi, te me gura sve do suprotnog zida.

„Tiče me se! Sve što se dešava u tvom životu, tiče se i mene! S tobom dijelim sve! Sreću, radost, bol, tugu! I tako će zauvijek ostati, ma koliko nas kilometara dijelilo!"

Na ovo ostanem nijema. Da li je mogao proživjeti onoliko boli, koliko sam ja? Naravno da nije. Dok je on uživao, ja sam se borila da opstanem.

„Ti unosiš bol u moj život Logane! Ti!"

„Hoćeš li biti srećna s njim? Ako ga možeš voljeti više nego što voliš mene, dokaži mi! Ako ti on može pružiti veću ljubav nego što je moja, pokaži mi! Tada ću se ja povući. Nikada me više nećeš vidjeti, niti čuti za mene!" Ne znam zašto, ali potajno se nadam da će se s vremenom stvari između nas izgladiti, da započnemo nešto novo. Ne da nastavimo, jer nastavak onoga bi bio poput horora. Možda bih mu s vremenom mogla i oprostiti, ali ono trnje osvete će moju dušu zauvijek bosti. Ne bih ga voljela pustiti samo tako, ako možemo izgraditi lijepu zajedničku budućnost. No onaj korijen sumnje je uvijek prisutan i konstantno ponavlja da je sve ovo još jedna njegova igra. Ako i jeste, onda mora biti svjestan da ova igračka više nije ista i da će ga povrijediti toliko da će zaobilaziti Italiju ostatak svog života.

„Oprosti, ja stvarno ne želim da te povrijedim, ali očigledno svaki put činim to." Nakon što se obučemo, ne uspijem izdržati, a da ne prospem malo otrova.

„Ne brini, danas ćeš saznati sve što te bude zanimalo u vezi mog dejta s Liamom, jer on dolazi na doručak." Da pogled može da ubije, ja bih već bila pokošena. No, ništa ne odgovori, samo se okrene i uz pomoć štake izađe iz sobe.