U rukama neprijatelja 🔚✔

PLES

NIA

„Nia", zamamni muški glas me trgne iz konfuzije. Oči su mi i dalje zatvorene, jer sam sigurna da umišljam. Tako bih htjela da je on tu, umjesto nekog dosadnog pripitog tipa koji je zabunom pored mene. Ali kad ih otvorim vidim da je to on i gleda me onim svojim pronicljivim plavim očima, toliko svijetlim i prozirnim da bi se moglo reći da su sive. Podari mi jedan široki osmijeh prije nego sjedne na barsku stolicu, koju privuče bliže meni. A ja i dalje šokirano gledam u njega. Otkud se on stvorio.

„Dupli viski i još jedan martini za gospođicu", izgovori tako ležerno, te se okrene ka meni.

„Iako već znam tvoje ime, a ti si zasigurno pročitala moje, da se i zvanično upoznamo. Logan Crawford". Ne čeka da mu pružim ruku, već je sam uzme u svoju i nježno drži milujući je palcem.

„Nia Madurro."

„Nia? Ako me sjećanje dobro služi majka te sinoć zvala Nialina.

„Lina je moje kršteno ime. Majka me punim imenom zove samo kada je ljuta ili nestrpljiva. Porodica i prijatelji me zovu Nia. Samo Nia.

„Prijatelji? Ja želim da ti budem više od toga Nia, ali za početak može i to."

„ Zato si takva uhoda". Na to se grleno nasmije i pusti moju ruku.

„Uhoda? Ne. Prije bih rekao da volimo iste stvari. Ili da nas one zanimaju". Zahvalimo se konobaru i on otpije malo svog viskija.

„Pa Nia čime se baviš?"

„Pripremama za studije", kažem očekujući da popije ostatak svog pića, zahvali se na druženju i ode. Ali on učini suprotno.

„Studije? Zanimljivo. Šta si upisala i gdje, ako nije tajna?"

„ Psihologija, u Bostonu. Nadam se da ću biti primljena."

„ Lijep odabir. Moja majka je takođe psiholog".

Pogledam ka podiju, a Silvana me bešumno pita da li je to on. Samo kimnem glavom kao potvrdu. Na što ona podigne palac gore.

„Ti ne želiš ništa da me pitaš?" Okrenem glavu prema njemu i uhvatim kako odmjerava moje prekrštene noge.

„Izvini, ali nekako sam očekivala drugčiju reakciju od tebe. Razlika u godinama je..."

„Nešto što bi nas trebalo spriječiti da nastavimo dalje od ovoga?" Završi rečenicu, ali u drugačijem smjeru od mog.

„Dalje od ovoga? Nisam na to mislila." Gutljaj martinija me ohrabri. „Zapravo biću direktna koliko je tebi uopšte godina?"

„ 28, ali ne znam kako godine mogu da predstavljaju problem. Tako da biću i ja direktan. Planiram dalje od ovoga da idem kada si ti u pitanju".

Ne znam šta bih na ovo rekla, pa odlučim da iskoristim priliku i saznam još nešto o njemu.

„Čime se ti zapravo baviš?" Na promjenu teme se grleno nasmije.

„ Ah Nia, nije lijepo tako skretati sa teme. Svim i svačim, to je zasad dovoljno da znaš."

„Zašto si ti ustvari ovdje? Posao ili zabava?

„Došao sam zbog prvog, ali pronašao sam i drugo. Pa zašto onda ne bi lijepo spojio ugodno sa korisnim." Izvije obrvu u luk i pogleda me sa dozom zaigranosti.

„Pronašao zabavu? Ne razumjem." Tako bih željela da ne izgovori ono što mislim. Ili bih? Više ni sama ne znam, jer kad sam u njegovoj blizini ne mogu razborito da razmišljam. Ali danas želje nisu na mojoj strani.