U rukama neprijatelja 🔚✔

DÈJÀ VU

Milano, Italija 2019.

    NIA

„Večeras. 22h . Hotel Principe di Savoia. Luca."

Pročitam još jedanput i još jedanput. Pozovem Lucu, ali mu je isključen telefon. Hm, čudno.

Kako da odem, kada sam večeras planirala da sa djevojkama otputujem u Palermo. A i sve ovo izgleda tako čudno. Zašto odjednom želi da se nađe sa mnom u hotelu.

„Čemu to mrštenje?" Pogled sa žutih ruža pomjerim prema tetki Lisi. Prstima zavrtim karticu i predam joj je.

„Mmm, tajnovito."

„Tajnovito? Prije bih rekla čudno."

„Zašto?"

„Zato što je to Luca. On nije tajnovit, kod njega nema iznenađenja. On otvoreno kaže svoje planove. Ako želi seks, ne piše mi ovakve poruke. Jednostavno odemo u njegov stan, obavimo to i gotovo."

„I tako dvije godine?"

„Da! Meni treba neko ko će da obožava moje tijelo. On ima svoje potrebe. Nama ne treba ljubav. On ne zna da voli, a ja to više ne želim!"

„Nia, voliš ga još uvijek." Nije to bilo upitno. Voljela sam skota, unatoč svemu što mi je uradio.
Tetka potapše mjesto do sebe na krevetu. Krenem laganim korakom. Još uvijek mislim da se desilo čudo onoga dana kada sam napravila prvi korak. Nestabilan i kratak. Terapija je trajala godinu dana, 4 su bile potrebne, da naučim hodati kao i prije, bez odmora i zabrana nekih aktivnosti. Lijepo je bilo ponovo osjećati tlo pod nogama. Sjednem do nje,  spustim glavu u njeno krilo, a tetka počne da me miluje po kosi.

„Znaš da sa mnom uvijek možeš razgovarati. I biti iskrena. Zar zaboravljaš da je i tetka jednom davno voljela i izgubila u toj bitki od zaborava.

„Volim ga. I ma koliko svakog dana govorila da ga mrzim i ponavljala to bezbroj puta, riječi bi se uvijek odbile o ljubav. Tetka hoće li ovo zauvijek trajati? Hoću li konstantno osjećati ovu ljubav?"

„Ne znam mila. Ali vidiš tvoji roditelji su se sreli nakon 18 godina i oprostili jedno drugom. Možda tako i Logan i ti uspijete. Vrijeme zacijeli sve rane, osim one na srcu. Nju zacijeli samo osoba koja se u njemu nalazi."

„Za mamu i tatu mi ništa ne govori. Ponašaju se kao dva tinejdžera. U početku mi je to bilo zanimljivo, a sada je ljigavo." Još i namrštim izraz lica, na šta se ona nasmije.

„Pusti djecu nek se vole!" Otkako znam za sebe, tetka je oduvijek nasmijana bila. Možda zbog toga što je bila umjetnik, ali oči su bile te koje su nosile tugu staru preko 30 godina.

„Tetka zašto se nikada nisi udala?"

„Nia zašto ne možeš da zavoliš Lucu?"

Očigledno su žene u našoj porodici bile nesrećne u ljubavi.

******

Vozim kroz Milano, nesigurna i pomalo mrzovoljna, jer me ove igrice toplo-hladno podsjećaju na osobu koju želim da zaboravim. Dok na radiju svira pjesma „I know you were trouble", gledam u svjetla grada.

Ekran telefona zasvijetli kao znak da je stigla poruka.

Mila, neću moći da dođem po tebe, imam neodgodivu poslovnu obavezu. Uživaj u Palermu s djevojkama? Pusa. Luca!

Molim?! Zovem ga ali mu je telefon isključen. Ok, idem do kluba, kad sam se već sredila.

Nisam planirala ovu vezu s Lucom. Ali dogodila se. Nakon mog potpunog oporavka,
prizno je da me voli. Iako ja nisam osjećala to isto za njega, pružila sam mu šansu za nešto više. Bio je moja utjeha, nada, oslonac kada me ljubav doslovce pregazila, a čovjek kojeg sam voljela sažvakao i ispljunuo kao poslednje smeće. Ali Luca mi je kako tako vratio ponovo vjeru, da jedno loše iskustvi ne mora značiti da su svi muškarci loši.