U rukama neprijatelja 🔚✔

PROŠLOST SE VRATILA

          NIA

U klubu je gužva. Petak je, početak proljeća, pa ne bi trebalo da me čudi to što je klub prepun. Svi su izašli u lov da pronađu svoj plijen za večeras. Ali meni ne smetaju ni gužva ni buka, više bih rekla da mi gode, jer one sprječavaju moje misli da iskažu svoje želje. To mi sada ionako ne treba..

Zauzmem svoje mjesto na samom kraju šanka. Noćas sam sama, ali nadam se da to neću biti još zadugo. Dok sam se probijala kroz gužvu, svaki pokret mojih bokova, izazivao je muške požudne poglede. Prijalo mi je to, što su mi svakim potezom davali do znanja da me žele. Baš kao i sada, dok sjedim na ovoj barskoj stolici i prebacujem nogu preko noge, čime se moja haljina podigne naviše. Osmjehnem se. Obući nju bio je pun pogodak.

Ne ponosim se što sve ovo radim, ali to je moj način. Najbolji način da se nosim sa ovom surovom sudbinom. Da se barem na trenutak izgubim u nekome, i prestanem da razmišljam o njemu. Da se izborim sa gubitkom i tugom. Da zamrzim tu ljubav koja me truje iz dana u dan sve više. Sve to radim kako bih popljuvala ljubav koju i dalje osjećam.
Muškarci u meni vide ljepotu, dobar komad mesa, kojim se žele osladiti barem na kratko. Vide izazov kojem su samo rijetki dorasli. Ali oni ne znaju, niti će ikada saznati sa kolikim brojem ožiljaka se moja duša bori. Neće nikada saznati da se noćima budim u košmarima i njegovim imenom na usnama. Život me kaznio time što me on prati u mislima čak iako je hiljadama kilometara udaljen od mene. Nadam se da je ta kazna sustigla i njega. Da poput mene gori u paklu ove sadomazohističke ljubavi.

Barmen dođe do mene, očima me guta. Spustim torbicu na šank, te mu se nasmiješim.

„Buona sera, čime mogu poslužiti ovu prelijepu damu?" Oblizuje usne, očima mi šara po tijelu. Znam da već zamišlja šta je ispod ove haljine.

„Buona sera, šta možete preporučiti ovoj dami, koja noćas slavi!"

„Ovisi koji je povod!" Sad se i približi  gornjim dijelom tijela. Preko zategnute bijele košulje ocrtavaju se bicepsi.

„Prekinula sam s dečkom", kažem glasnije nego što sam htjela i već vidim kako muškarac sa suprotne strane podiže obrve.

„Tequila ukoliko želite da ga brzo zaboravite."

„Može Tequila!"

Večeras želim nekog da ispuni sve moje fantazije. Da bude snažan i grub. Jer samo to mi pomaže da ne mislim na ona dva ledenjaka, koja su me često požudno gledala.

„Uživajte!" Pogledam u barmena koji stavlja ispred mene tequilu, so i limun.
Biće i ovo dovoljno da utopim dosadu, dok se već neko zanimljiv ne pojavi. Kada nisam mogla da otputujem u Palermo i zavedem nekog Sicilijanca, ja moram da tražim ovdje svoju utjehu. No, noć je duga, a ja sam noćas želja svih njih.

Muškarac sa suprotnog kraja, me posmatra, ali još ne preduzima prvi korak. Sada ni ne može, jer mu se plavokosa djevojka ovila oko vrata, te ga ljubi kao da ga nije vidjela godinu dana. On pokušava da je obuzda, širom otvorenih očiju gleda u mene. A ja nijednom ne spuštam pogled. Izazivam ga da je se otarasi i krene prema meni. Vidim kako se djevojka odvaja od njega, nešto mu govori. Potom odlazi na suprotnu stranu.

Ovlažim dlan i pospem so na njega. Ispijem tequilu na eks, te odmah usisam limun kako bi ublažio moje grlo koje doslovce gori od ove tekućine. Naručim još jednu, te gledam u muškarca kako rukom poziva barmena, te mu daje svoju karticu.

„Piće od gospodina u crnom odijelu", barmen stavlja dvije uske čaše ispred mene tequila, limun i so.

„Zahvalite mu se u moje ime." Vadim svoju karticu i pružam je njemu. „Piće od mene za gospodina i njegovu djevojku." Namignem mu, te ponovim postupak ispijanja tequile, dok kroz čašu promatram njegovu reakciju. Zainteresiran je, gleda u vrata kroz koja je njegova djevojka maloprije izašla. Popravlja kragnu košulje, te ustaje sa svojim pićem. Ide prema meni, nesigurno se osvrće, što mi se nimalo ne sviđa. Papučar.