U rukama neprijatelja 🔚✔

IGRA I IGRAČKA

LOGAN

Svaki dječak voli da drži svoju omiljenu igračku u rukama. To je ono što je nama, muškom rodu, dato od rođenja, da se igramo čitavog života. Samo se igračke kojima raspolažemo mijenjaju. Bebama se daje zvečka. Trogodišnjaci uzimaju medvjediće, šestogodišnjaci autiće. U školi je omiljena igra fudbal, kasnije video igrice. A potom se igramo zavodnika. Zavodimo sve što ima dvije noge i nosi suknju. Onda su zabave, dobri automobili, posao, žene i alkohol ono što nam zadovoljava apetite. I sve je samo igra. Kroz ostatak života miješamo sve to ili uzimamo zasebno. Dok nam život ne pokaže da u igri pobjeđuje samo jedan. A da bi pobjedio mora se kreirati sopstvena igra, a igračka biti vrijedna nje. Ja sam svoju uzeo za ruku i uveo u kuću, neposredno prije nego je tuča počela. Sjela je s moje desne strane, dok sam ja sjeo na čelo stola.

Nancy se potrudila i skuvala tradicionalna jela. Vino koje smo pili bilo je najstarije iz podruma, slatko i hladno. Sto je bio ukrašen crvenim stolnjakom i preko njega crnom mrežicom koja se obavijala oko svijeća. Trpezarija je bila osvijetljena samo zidnim lampama. Sve je bilo savršeno. Moj plijen je bio pored mene, uplašen i nervozan. Ispoštovala je ono što sam od nje tražio, ispod kimona se naziralo samo donje rublje, koje ću ja skinuti večeras. Iako bih ja više volio da je prekršila dogovor. Onda bih i ja morao da prekršim dio njega. Ne bih samo sjedio i gubio vrijeme na razgovor koji je pomalo dosadan. Prešao bih odmah na desert i to baš ovdje, na ovom stolu. Ali ono što se duže čeka, inače na kraju bude najslađe.

Sve vrijeme tokom večere pokušavala je sakriti nervozu, osmijehivala se. Razgovor koji smo dosad vodili bio je neodređen. Uglavnom smo pričali o vremenu, studijama, filmovima, muzici. Teme koje su se ticale porodice zaobilazili smo, iako su naše porodice i te kako bile povezane. Hranu skoro da nije ni pipnula. Na svaku naznaku udara groma, trzala se. Plašila se, što je meni sasvim odgovaralo. Plašljiva zasigurno neće otići odavde tako lako, što mi je davalo sasvim dovoljno vremena za sve ono što sam imao u planu raditi s njom. Kavu koju joj je Nancy donijela, popila je. Drugu čašu vina je skoro ispila, ali i dalje je bila više nervozna nego opuštena. Ako se planira predomisliti, onda samo bespotrebno zamara tu svoju lijepu glavicu. Odavde će izaći samo kada konačno dobijem ono što želim.

„Mogu li biti direktan i iskren prema tebi?" Upitam je nakon što otpijem gutljaj vina.

„Naravno" , odgovori tapkajući ubrusom po usnama.

„Bio sam s mnogo žena. Ne krijem to. Ne ponosim se time." Dok to govorim lupkam prstima po stolu i gledam je pravo u oči. „Ali držim se jednog pravila. Ne spavam sa pijanim ženama. Ne jebem ih, već pošaljem kući. Ako ne želiš biti jedna od njih, savjetujem ti da staneš sa vinom."

„Izvini, malo sam nervozna." Sada rukama gužva isti onaj ubrus. Uzimam njenu ruku u svoju i palcem milujem zglobove, znajući koliko je moj dodir opušta.

„Razgovor bi trebao da te opusti, a ne unervozi. Vjeruj mi, večeras se neće desiti ništa što ne budeš željela." Osmjehuje se, ali i dalje je prisutna napetost s njene strane. Ja sam opušten, jer ovo je za mene samo seks. Doduše ovaj put dobiću užitak i konačnu pobjedu. A onda ću kada skinem taj teret sa svojih leđa, odahnuti i nastaviti živjeti punim gasom.

„Mogu li te nešto upitati?"

„Naravno, rekao sam ti već. Ako će ti razgovor pomoći da se opustiš, onda ćemo rzgovarati." Pustim njenu ruku i uhvatim dršku čaše u kojoj se nalazi vino, pa je okrećem.

„Jesi li ikada bio u vezi? Ne mislim na one zasnovane samo na tjelesnim potrebama, već na one koje uključuju osjećaje." Od svih pitanja ona meni postavi ono o osjećajima. Zašto bi se čovjek dao za nešto što možda neće potrajati. Dati nekom sve, ko će sutra otići.