FIANCÉ

Chapter 17.

''Jesi siguran da znaš što je ljubav?''-pitam sumljičavo. Srce mi je kucalo sto na sat. Što bih trebala učiniti? Kakva će biti njegova reakcija? Što ako me poljubi? Želim li da me poljubi? Želim li ja poljubit njega? Sto pitanja mi se vrtjelo po glavi. Sto stvari mi je trenutno prolazilo kroz misli. Neke uopće nisam mogla razaznati i onda mi se pred očima pojavila slika. Jakov. Sjetila sam se svakog njegovog osmjeha, dodira i pogleda. Sjetila sam se kako mi je nježno zamotavao ruku u kupaonici onu večer kada sam porazbijala pola stvari sa svog stola. Sjetila sam se one noći kada mi je pomogao da dođem do sobe mrtva pijana iako sam bila uvjerena da sam samo pripita. Sjetila sam se trenutka kada sam ga prvi put vidjela. Sjetila sam se rečenice koja mi je prošla kroz glavu onda Kako je zgodan. A onda sam shvatila. Shvatila da stojim ispred Karla i razmišljam o Jakovu. Shvatila sam da sam zaljubljena u zaručnika svoje sestre.

''Možda bi me mogla naučiti.''-rekao je tiho i nagnuo se prema meni. Želi me poljubiti. Sranje Ariana. Što ćeš sada? Misli! Misli!

''Nisam sigurna jesam li spremna na to.''-prevalim preko usana. Što sam upravo rekla? Nisam sama sebe shvaćala-''Karlo ti si jako dobra osoba, jako privlačan i zabavan ali jednostavno mislim da nisam spremna na to. Još uvijek nisam potpuno zaboravila na prošlu vezu. Bilo je puno gluposti i bilo je gadno.-bravo Ariana. Prošla veze ti je završila prije godinu dana i prekinuli ste zato što niste imali vremena jedno za drugo. No dobro, plakala sam nakon toga tako da se i to broji pod gadno. Zar ne?

''Aha.''-kaže nakon nekoliko trenutaka šutnje. Počeše se po zatiljku i udalji se dva-tri koraka od mene-''Razumije. Ovaj oprosti što sam navaljivao. Nisam mislio ništa loše.''-nervozno se nasmije-''Vidimo se.''-mahne i okrene se. Ariana upravo si sjebala šansu da budeš sa jednim od najpopularnijih dečki u školi i možda šansu da uz pomoć njega zaboraviš na Jakova. Ušla sam u kuću i zaputila se prema sobi.

''Čak deset minuta prije.''-nasmije se-''Uranila si.''-kaže sjedeći na kauču.

''Ne mogu stalno od tebe tražiti da lažeš za mene.''-nasmijano kažem.-''Što gledaš?''-usmjerim pažnju na TV na kojemu se prikazivao neki film.

''Tek je počelo. Ni ne znam ime filma, ali čini se dobar.''-odgovori-''Ostani i gledaj sa mnom.''-prebaci pogled na mene. Zaboravim na Karla, na sve što se dogodilo prije samo par minuta i sjednem pokraj Jakova. Sjednem mu s desne strane, a on istu ruku prebaci na naslon kauča.

''Kako ti je na poslu?''-pitam radoznalo. Ovaj tjedan gotovo nismo ni razgovarali.

''Dobro, upoznao sam neke nove ljude. Jedan kolega s faksa radi u bolnici.''-kaže nasmijano gledajući u mene. Nasmijem se natrag i pogledam ga u oči. Ima tako savršene oči. Sada shvaćam ono o čemu je Karlo govorio. Imaš stvarno prelijepe oči. Nakon nekoliko trenutaka postane mi neugodno te spustim pogled i onda ga prebacim natrag na TV.

''Kako se osjećaš u vezi večere sutra? Pričao si mi da nisi u dobrim odnosima s obitelji i sve ...''-prekinem neugodnu tišinu koja je vladala nekoliko trenutaka.

''Dobro, valjda.''-duboko uzdahne i protrlja oči kažiprstom i palcem lijeve ruke-''Nisam o tome pretjerano razmišljao. Djelomično jer me nitko to nije pitao.''-cinično se nasmije. Pokušavao je ostati jak. Pokušavao je ne pokazivati emocije. Vidjela sam to na njemu-''Iskreno? Pomalo se bojim. Moji još nisu upoznali Klaru i ne znam kako će reagirati i ne znam kako će reagirati na tvoje. Moja mama ... ona je ... dosta kao i tvoja.''-kaže s nekom knedlom u grlu.

''Znači ako završe na podu pokušavajući jedna drugoj oderati facu ne trebam se čuditi?''-izvalim glupost tek toliko da mu popravim raspoloženje. Nasmije se mojoj užasnoj fori.

''Da, bojim se da bi to mogao biti problem.''-kaže nasmijano-''Brat mi dolazi na tu večeru.''-zastane-''on je takav pametnjaković. Barem voli misliti da je. Već sam ti pričao. Krenuo je na faks koju su starci htjeli. Preuzeti će obiteljski posao i zato je on uvije u centru pažnje.''-kaže odsutno. Razmišljao je ili se prisjećao nečega.

''Znam kako je to. Ali zar ti je stvarno stalo do onoga što oni misle? Mislim roditelji su ti i sve, ali imaš dvadeset i šest godina Jakove, nisi više dijete. Odselio si se od njih i vjenčati ćeš se za nekoliko mjeseci, osnovati vlastitu obitelj.''-zastanem i stavim ruku na njegovo rame-''Nemoj nikome dopustiti da ti sruši snove.''-nasmijem se, a on pogleda u mene.

''Tko ti je dao taj savjet?''-pita sam osmjehom.

''Jedan jako mudri doktor.''-odgovorim.

''Nemoj slušati tog idiota.''-nasmije se i zagrize donju usnicu. Kako je to dobro izgledalo. Suzdržavala sam se da ne napravim isto.

Probudilo me jako svjetlo koje je udaralo u moje oči. Nerado ih otvaram. Nalazim se u meni nepoznatoj prostoriji. Pogledom prolazim po prostoriji i uočim uključen TV. Zaspala sam u dnevnom boravku. Osjetim bol u vratu. Zaspala sam u polu sjedećem položaju na Jakovovu ramenu. Obgrlio me je desnom rukom. Bio je to tako ugodan osjećaj, biti u njegovom zagrljaju. Tako blizu njega. No to nije u redu. On je zaručen za Klaru i voli ju. Pokušam se izvući iz njegovog stiska ali mi ne uspijeva.

''Jakove.''-tiho ga zazovem. Ne probudi se.-''Jakove''-kažem ponovno i protresem mu ruku. Počeo se buditi. Maknuo je desnu ruku s mene i protrljao oči objema rukama. Iskoristim priliku i ustanem se.

''Koliko je sati?''-pita grubim jutarnjim glasom iako je bilo sigurno negdje oko dva ili tri sata oko ponoći. Ne sjećam se točnog trenutka kada sam zaspala.

''Ne znam. Zaspali smo.''-uzmem daljinski upravljač u ruke i ugasim TV.-''Idem u krevet. I ti bi trebao.''-nasmijem se-''Sutra je naporan dan.''-iako je bio mrak, znala sam da se nasmijo.

''Laku noć Ariana.''

''Laku noć Jakove.''-odgovorim.