FIANCÉ

Chapter 66.

Dlanovima sam protrljala lice i izdahnula. Već se neko vrijeme mučim s geografijom i napokon sam završila. Pospremila sam sve knjige i bilježnice, a vani je već bio mrkli mrak, zasigurno poslije ponoći. Trepavice su mi još bile mokre zbog plakanja, a grlo suho . Izašla sam iz sobe i uputila se u kuhinju po čašu vode. Svjetlo dolje bilo je upaljeno,a vrata hladnjaka otvorena. Osoba koja ih je otvorila se ispravila i osmjehnula, no osmijeh mu je pao s lica kada me ugledao.

''Hej je l' sve u redu?''-zatvorio je hladnjak i u nekoliko koraka došao do mene te moje lice uzeo u svoje ruke. Uhvatila sam njegove ruke svojima i pogledala u pod.-''Hej ... meni možeš reći.''-podigla sam pogled na njegove velike, zelena oči koje su sa zanimanjem gledale u mene.

''Mama i tata.''-zacvilila sam. Glas mi je bio tanak i tih.-''Rastaju se.''-njegova usta oblikovala su O,ali nije ništa rekao. Sa sažaljenjem je gledao u mene ne znajući što reći. Odmaknula sam se od njega, što zbog toga jer se nisam željela rasplakati pred njim,a što zbog toga jer još nikome nismo rekli za ovo između nas.-''U redu sam.''-naslonila sam se na sudoper i lagano nasmijala iako mi nije do toga. –''Misliš ...''-počela sam i zastala. Znam da je sada možda još gore vrijeme za reći im ali ja stvarno više nisam željela gledati Jakova s Klarom.-''Misliš da bi trebao reći Klari?''-nekoliko trenutaka je gledao u mene kao da ne shvaća o čemu pričam,a onda mu je lice poprimilo mekši izraz.

''Da.''-blago se nasmijao, a nekoliko bora se pojavilo oko njegovih očiju. Izgledao je umorno, ipak odradio je smjenu u bolnici, tko ne bi bio umoran?-''Što kažeš da joj kažem u petak? Ovaj tjedan još ide na neki pregled, i mislim da ne bi bilo u redu od mene da ju pošaljem tamo samu.''-stane na korak udaljenosti od mene. –''Ako se slažeš.''-iako mi nije bilo ni najmanje drago što on ide na preglede s njom i predstavlja se kao njen zaručnik, on je to još uvijek bio. Htjela ja to priznati ili ne, ona je još uvijek na ruci nosila njegov prsten. Uvila sam jedan kut usne u neki polovični osmijeh i klimnula glavom. On me povukao prema sebi i zagrlio. Glavu sam položila na njegova prsa.

''Mogu čekati do petka.''-sama sebe sam uvjeravala.

''Hajde Ariana razvedri se!''-mama je povikala i uhvatila mene i Klaru ispod ruke.-''Koliko dugo nas tri nismo bile u ženskom shoppingu ?''-nasmijano je pitala kao da se ništa nije dogodilo. No, znala sam da je ogromne sunčane naočale nosila samo zbog podočnjaka. –''Sad kada je Klara trudna trebati će joj hrpa odječe za dijete.''-glasno se nasmijala, što je mene navelo na razmišljanje je li možda popila koju čašu nekog alkoholnog pića prije nego što smo krenule.

''Mama jesi li u redu?''-Klara je skupila obrve i zabrinuto gledala u mamu. Očito nisam bila jednina koja je smatrala da se naša majka ponašala čudno.

''Zašto ne bih bila?''-razigrano je slegnula ramenima pokazujući svoje, i ne tako bijele zube.-''Ah, da zbog razvoda. Ljudi se stalno razvode. Uh idemo onamo!''-prstom je uperila u prodavaonicu odjeće za bebe i odvukla nas unutra.

Trgovina je bila velika i raznobojna, ukrašena balonima i cvjetićima, srcima, autićima i ostalim motivima. Klara nije željela saznati spol djeteta tako da je to misterija, isto tako i tko je otac, naravno samo Jakov i ja, zapravo i Veronika i Marko, da je Jakov svjestan činjenice da nije otac. Ja sam sigurna da Klara zna da dijete nije Jakovov, no nada se da je on dovoljno glup da povjeruje da je. Ono što me zanima je to je otac djeteta? Netko s posla? No, ona radi u staračkom domu s još dvije žene koje i hrpom staraca koji jedva hodaju. Dakle netko s posla otpada, osima ako nije neki zgodni unuk ili sin nekoga starca s kojim se Klara pohvatala. Druga opcija su kolege s faksa i seminara na koje stalno ide,a ja uopće ne shvaćam koji će joj to vrag u životu. Koliko se ja razumijem u seminare i te stvari, tamo ljudi idu kako bi nadopunili svoje znanje o svom zanimanju. Znači ne ide na seminare s faksom već sa staračkim domom, a što dovraga imaju raditi na seminarima u staračkom domu? Kako promijeniti pelenu čangrizavom dedeku? Kako objasniti nekoj bakici da imaš zaručnika i da njen unuk nije savršen za tebe?

''Isuse Klara pogledaj one dekice! Kako su medene!''-mama je doslovno potrčala prema polici s uredno složenim dekama na njoj. Sve nijanse plave, preko zelene, i ljubičaste, ružičaste, žute, crvene i žute boje popunjavale su dugu policu koja se protezala preko cijelog zida na četiri police.-''Što misliš o ljubičastoj?''-mama je uzela jednu od deka.-''To nije određeno no za jedan spol.''-Klara bezvoljno slegne ramenima.-''Vidi ona kolica!''-deku je utrpala meni u ruke i požurila do drugog reda polica na kojemu su se nalazile sjedalice, nosiljke i kolica za novorođenčad. Pogledala sam u Klaru, ona je samo slegnula ramenima i nastavila za mamom. Zatvorila sam oči i uzdahnula. Osjećala sam se kao da s djetetom hodam po trgovini za djecu. Samo što moja mama nije bila dijete već žena od četrdeset i nešto godina.

Deku sam vratila na policu i laganim koracima krenula prema mami koja je s oduševljenjem gledala ružičasta kolica. Ono što mi je privuklo pažnju je bila mala kožna jakna. Nisam vjerovala da proizvode kožne jakne u tako malim veličinama. Uzela sam ju u ruke grizući usnu i prisjećajući se razgovora s Jakovom. On je stalno nosio kožne jakne, isto kao i ja. On ih je obožavao, a ja sam ih nosila više iz protesta prema mami koja ih je mrzila.

Odabrala sam najmanju i sretno krenula prema mami i Klari.

''Klara vidi što sam našla!''-veselo sam povikala. –''Kožna jakna za bebe! Nije li krasna?''-veselo sam se cerila.-''Beba će nositi kožnu jaknu kao i njegov ili njezin tata.''-i dalje se cerim dok me Klara ubija pogledom. Nisam bila sigurna je li to bilo zato što sam potpuno ignorirala mamu koja je sjela na dječji bicikl i vikala Brže konjo! ili zato što ni ona sama nije podnosila kožne jakne. Bila je protiv ugrožavanja životinja, ali je obožavala svoju torbicu od zmijske kože, dok većina kožnih jakni nije od prave kože jer takve koštaju hrpu love.

''Mama to je bicikl, ne konj!''-Klara je procijedila kroz zube i mamu uhvatila za nadlakticu i povukla prema gore.-''A ti vrati tu jaknu na mjesto!''-odmahnula sam glavom.

''Teta će nećaku ili nećakinji kupiti poklon!''-govorila sam o sebi u trećem licu. –''Sigurna sam da će se tati svidjeti.''-široko sam se nasmijala na kraju misleći na Jakova kao tatu. –''Mama idemo tu preko puta na čaj.''-obratila sam se mami za koju sam već bila sto posto sigurna da je popila i previše čašica ,ako ne i boca, nekog alkohola prije nego što smo krenule.

''Čaj s rumom? Može!''-poskočila je s bicikla i uhvatila me ispod ruke.-''Lijepa jakna!''-rukom je pokazala na maleni predmet u mojim rukama i široko se nasmijala. Da, definitivno je odvaljena.