FIANCÉ

Chapter 76.

Samo bih vas molila da uključite ovu gore pjesmu dok budete čitali radi boljeg doživljaja⬆
Uživajte😊

''PoBogu otvori ta vrata već jednom!''-Klara je udarala po vratima sobe.

''Ariana!''-i Veronika se oglasila

''Imaš sreće da je tata otišao s Danielom na selo kod njenih roditelja, ali kunem ti se Ariana nazvati ću ga!''-Klara je ponovno viknula.

Zatvorila sam oči ne želeći gledati u svoj odraz u razbijenom ogledalu na zidu. Krajevi prevelike bijele majice bili su mokri od brisanja suza. Već drugi dan sjedim zatvorena u sobi i odbijam izići. Ogledalo je nastradalo jučer.

Uletjela sam u sobu kao stampedo i zalupila vratima tako ja tako da sam se uplašila da će se isčupati iz zida. Plakala sam iz sveg glasa puštajući sve suze koje sam skupljala na putu do kuće da mi se razliju po obrazima. Prvo sam na pod srušila sve što se našlo na komodi do vrata. Zatim lampu s noćnog ormarića. Onda je nastradala orhideja s prozora. A ogledalo je napuklo kada sam u njega bacila snježnu kuglu.

Soba je bila u neredu, kao i ja. Nisam mogla podnijeti činjenicu da me krivi za sve. Krivio me zato što je izgubio posao. Krivio me zato što je prekinuo s Klarom. Krvio me za sve. A nisam bila kriva. Za ljubav je potrebno dvoje. Možda sam i kriva zato što je izgubio posao, i Klaru, no ne u potpunosti. Dovraga i on je sudjelovao u tome. I on je mene volio. Ili bare mislim da je.

''Ako ne otvoriš ta vrata provalit ću unutra.''-Veronika je vikala i mogu se zakleti da joj je pukao glas na kraju. Kome i ne bi nakon dvosatnog lupanja i deranja pred vratima?

Klara i ona su u stan upale prije jedno dva sata, vrišteći moje ime i onda su shvatile da sam u sobi. Zaključala sam vrata čim sam čula stampedo pred vratima želeći biti sama. Kroz protekla dva sata derale su se da otvorim vrata. Kako je Jakov u istom stanju kao i ja. Kako su zapravo saznale da smo nas dvoje prekinuli jer je Klaru zvao Filip, a onda je ona zvala Veroniku koja je zvala Marka. Znam. Gore od neke sapunice.

''Ariana molim te samo želimo razgovarati.''-nešto smirenijim glasom progovorila je jedna od njih dvije. Nisam bila sigurna koja.

Ustala sam s kreveta i približila se vratima. Okrenula sam ključ i vratila se na krevet povukavši koljena prema sebi i bradu naslonila na njih.

''Ariana.''-Veronika se progurala pokraj Klare i sjela pokraj mene na krevet grleći me sa strane. –''Sve će biti u redu.''

''Bože Ariana jesi li se porezala?''-Klara je uzela moje dlanove u svoje provjeravajući ih. –''Zašto si to napravila?''-pitala je osvrćući se po sobi.

Slegnula sam ramenima i suze su ponovno potekle preko mojih obraza.

''O Bože.''-Klara je rekla nježno i sjela s moje druge strane. Također je omotala ruke oko mene te sam se našla u sendviču između njih dvije plačući kao kišna godina.

''Donesla sam ti sladoled.''-Veronika se oglasila nakon nekih desetak minuta nakon što sam prestala plakati. Nasmijala sam se kroz suze.

''Što bih ja bez vas?''-ponovno sam se natjerala nasmijati se. Glava me već boljela od plakanja ,a grlo stezalo, no znala sam da ću ih proliti još mnogo.

JAKOV

''Je l' istina?''-Marko se progurao pokraj mene i uletio u stan. Filip je već pola sata sjedio u kuhinji i držao mi prodike.

''Bok i tebi .''-povikao sam glasnije kako bi me čuo i zatvorio vrata .

''Istina je.''-Filip se ustao i odgovorio umjesto mene.-''Okrivio ju je za sve i prekinuo s njom.''-Marko je prekrižio ruke na prsima i piljio u mene.

''Dobio sam otkaz zbog nje.''-opravdao sam se iako sam znao da to nije opravdanje. Nije ona kriva za to. Oboje smo. No morao sam je udaljiti od sebe. Morao sam. Za svoje dobro, za njeno dobro, za svačije dobro.

''I?''-Filip je inatljivo dodao. Preokrenuo sam očima i sjeo na stolicu. I dalje je nastavio piljiti u mene.

''Što i?''

''Ti si idiot.''-Marko je napokon progovorio i podignuo ruke u zrak.-''Volio su ju. Volio. I to dobro znam jer si mene svaki dan umarao pričama o njoj. Kako je slatka i lijepa i pametna. I onda je tako pustiš? ''-napokon spusti ruke uz tijelo.-''Idiot.''

''Otkazao si vjenčanje zbog nje i onda je samo tako odbaciš? To nisam očekivao od tebe.''-Filip razočarano izdahne.

''Mislite da je meni lako?''-pitam s izforsiranim smiješkom na licu. –''Mislite da mi je bilo lako okriviti ju za sve? Gledati ju kako se slomila? Vidjeti joj toliko razočaranje u očima?''-obojica su šutke gledala u mene dok sam stiskao šake sa stolu sprječavajući sam sebe da se ne udarim šakom u facu.-''Nisam ju volio. Volim ju. Sadašnje vrijeme. Još uvijek ju volim.''-nasmijem se iako sam osjetio da mi se oči cakle.-''Volim ju više od ičega. Ali morao sam ju pustiti.''-spustim pogled na šake koje su već postale bijele od stiskanja pa malo opustim stisak.-''Morao sam ju otjerati od sebe. Jučer sam shvatio.''-napravim pauzu boreći se sam sa sobom. –''Shvatio sam da se to između nas ne može nastaviti. Ona je mlada. Treba još živjeti, izlaziti s nekim svoje dobi ,a ne s nekim tko je deset godina stariji od nje. ''-spustim glavu .-''Možete me nazvati sebičnim, možete reći da sam se bojao da ne završim u zatvoru zbog petljanja s maloljetnicom. Ili da sve ovo izmišljam kako bi ispao dobra osoba. ''-nasmijem se prisjetivši se prvog puta kada sam ju ugledao, i kako je prekrasno tada izgledala.

Flashback

''Ariana dođi dolje.''-Klarin tata se oglasi gledajući mi preko ramena. Stajala je na vrhu stuba. Smeđe kose petljajući prstima. Nervozno se nasmijala i krenula spuštati prema nama.

''Ariana.''-rekao sam smiješeći se.-''Napokon se srećem uživo.''-prisjetim se svih Klarinih priča o napornoj mlađoj sestri i kako sam je zamišljao. Zasigurno nisam očekivao ovo. Očekivao sam neku jedanaestogodišnjakinju koja je opsjednuta One Directionom i nosi roze šljokičaste hlače.

Nesigurno pruži ruku no povučem ju u zagrljaj. Njeno tijelo bilo je tako sićušno u mojim rukama. Tako krhko. Njena kosa škakljala me po licu i mirisala je na vaniliju. Bila je tako lijepa.

End of flashback

''Istina je da bih ja za tu curu metak primio. Volim ju. Stvarno ju volim.''-pogledam u njih. Sada su obojica sjedila jedan nasuprot drugoga i pozorno pratili svaki moj pokret.-''I baš zato treba biti što dalje od mene. Trebam ju pustiti neka živi svoj život.''-uzdahnem i osjetivši toplu tekućinu kako se kotrlja po mom obrazu.-''Bez mene.''