Chapter 32.

1.8K 87 3
                                    


JAKOV

Udario sam rukom u zid i ispustio bolan jauk. Kako si možeš to dopustiti? Poljubiti je? Stvarno si mislio da te ona hoće poljubiti? Odskočila je od mene pola metra. Doslovno. Ne vjerujem da sam stvarno to pokušao napraviti. ZaBoga Jakove ona je još dijete. Ne, ne dijete, teenagerica. Ali deset godina i maloljetna teenagerica. Rukom sam prošao kroz kosu . Idiot. Ja sam idiot. Kako sam ju mogao pokušati poljubiti!? Pa to samo idiotu pada na pamet. I ono 'Možda' na njezinu ideju da postane striptizeta. To se događa kada ne razmišljam glavom, bar ne gornjom. Želio sam sam sebe ošamariti. I udariti šakom u trbuh. I strgati vrat. Protrljao sam lice rukama i otišao se umiti. Hladna voda pomogla mi je da se priberem. Podigao sam pogled i gledao u svoj odraz. Trebao bih joj se ispričati. Reći da sam se zbunio i da sam pogriješio. Ma da sigurno će u to povjerovati. Izašao sam iz kupaonice i prošao pokraj njene sobe. Ležala je u krevetu. Spavala je. Želio sam joj prići bliže, uvući se u krevet pokraj nje, povući je u zagrljaj i nikada ne pustiti. Želio sam ali nisam smjeo.

ARIANA

''Nisam. Mučila sam se s fizikom cijelu večer ali i dalje ništa ne shvaćam.''-kratko sam zadrhtala na nalet vjetra. Stajala sam na balkonu obavijena dekom, u pidžami. –''Nema sad to veze, kako je prošao spoj s Lukom?''

''Joj, on je tako savršen ...''-uzdahnula je veselo-''Odveo me u kino i onda smo šetali i kupio mi je licitarsko srce na trgu. Najbolji spoj na kojem sam ikada bila.''-rekla je u jednom dahu. Stvarno je zaljubljena u tog dečka, no ne želim da bude povrijeđena.-''Idemo ponovno van idući tjedan.''

''Jesi sigurna da je on takav? Mislim da se ne pretvara? Znaš ono da te iskoristi'''-pitala sam sumnjičavo.

''Ariana ideš na doručak?''-čula sam kucanje s druge strane vrata. On jedini još kuca na vrata.

''Dolazim za minutu.''-kažem malo glasnije kako bi me čuo.

''Ne mogu vjerovati da ti me to upravo pitala!''-usklikne razočarano-''To što je Karlo takav i što su njih dvojica prebili Jakova i Filipa ne znači da su isti. Što ako je Luka bolji od Karla!? Zar stvarno ne želiš da ja jednom budem sretna?''-izgovorila je sve u jednom dahu.

''Veronika naravno da želim ali ...''-prekinula me.

''Nije me briga Ariana.''-završi poziv prije nego sam stigla reći išta. Bijesno sam udarila šakom o balkonsku ogradu. Ona je tako tvrdoglava. Pokušavam joj pomoći,a ona se naljuti na mene. Kako ne razumije da joj samo pokušavam pomoći? Uzdahnula sam. Ušla sam u sobu i zatvorila balkonska vrata, i onako u pidžami se spustila na doručak. U kuhinji sam zatekla samo Jakova, bez mame, bez tate i Klare.

''Jutro.''-kažem umorno i sjednem za šank.

''Jutro.''-pogleda me preko ramena. –''Za doručak je kajgana. ''-ispred mene stavi tanjur-''Malo je zagorjela. Užasan sam kuhar.''-počešao se po zatiljku i sjeo pokraj mene.

''Nisam ni ja odlična u kuhinji.''

''Meni su jednom hrenovke zagorjele.''

''Zagorjele su ti hrenovke!?''-pitala sam sa podsmjehom. Dobila sam napad smijeha.

''Hej, nije smiješno.''-lagano me udario u rame. Ponovno samo se smijali i gledali jedno u drugo kao i jučer. Ne smijem dopustiti da se to ponovi. Okrenula sam glavu natrag prema tanjuru i pojela zalogaj.

''Zapravo i nije tako loše.''

ARIANA

''Ariana dođi dolje moram ti nešto pokazati.''-Klara se derala s dna stepenica. Uzdahnula sam i sišla niz stepenice. U dnevnom je sjedila ona. Sa psom. Jakov je stajao naslonjen na štok vrata.

''Klara, zašto je pas ovdje?''-pitala sam ozbiljno

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

''Klara, zašto je pas ovdje?''-pitala sam ozbiljno.

''Pa znaš sladak je.''-preokrenula sam očima. Kako to može biti odgovor.

''Klara!''

''Dobro. Jedan čovjek je došao u dom i doveo psa sa sobom,no u domu ne smiju biti psi. I onda smo razmišljali što napraviti s njim jer ako ga pošaljemo u šinteraj, uspavati će ga. Tako da sam ga dovela doma. Voditi ću ga jednom tjedno u dom da vidi tog čovjeka. ''-nasmijala se i podragala psa po glavi.-''Od sada imamo psa. Zove se Impala.''

''Im što?''

''Impala. Žensko je. ''-preokrenula sam očima.

''Mama i tata će poludjeti.''

''Neće, zvala sam mamu i ona se slaže s tim.''-naravno da se slaže kada je to Klara predložila.-''Jakove što ti kažeš na Impalu?''-Jakov je došetao do Impale i čučnuo nasuprot nje, pogledao u nju i onda podigao pogled na Klaru.

''Ja neću skupljati njegova govna.''-ustao se i krenuo prema kuhinji.

''Žensko je.''-Klara je vikala za njim.

''Kako god.''-doviknuo je iz kuhinje.

FIANCÉWhere stories live. Discover now