FIANCÉ

Chapter 50.

"Ja sam."-sramežljivo je provirila iza vrata. Ustao sam se sa stolice te joj pokazao da uđe.

"Mislio sam da je Klara."-klimnula je glavom i zatvorila vrata. Tako sam je sada htio zagrliti i jednostavno joj se isplakati na ramenu, no znao sam da taj naš odnos mora prestati. Dosita izgledala je kao anđeo ispred mene. Kose skupljene u neurednu pundžu,u tajicama i običnoj majici meni je izgledala kao da ne pripada na ovaj okrutan svijet.

"Treba mi pomoć oko kemije."-izgovorila je te podigla bilježnicu za koju sam tek sad shvatio da je drži u rukama.-"Ako nije problem."-nasmijala se zatvorenih usta i u meni pobudila lavinu emocija.

"Naravno."-široko sam se nasmijao i pomaknuo se kako bi stavila bilježnicu na stol. U trenutku kada se osmjehnula se je nestalo. Briga oko Klare, dvojbe oko djeteta, zgražanje nad vjenčanjem, sve. I sve to je uspjelo ovo sitno stvorenje ispred mene. Doista bila je sitna naspram mene. Tako nevinog izgleda,a opet tako divlja. Sjela je na stolicu u kojoj sam ja do prije par trenutaka sjedio i otvorila stranicu na kemijskim jednadžbama. Nasmijao sam se te se naslonio dlanovima na stol tako da mi je desna ruka bila s njene desne strane, a lijeva s lijeve. Ova pozicija je izgledala dosta nevino ako neko uđe ali i davala mi je dovoljno bliskosti s njom. Ako je to imalo ikakvog smisla. Glavu sam smjestio iznad njenog desnog ramena i uživao u mirisu njene kose što me vratilo u onu noć kada smo bili jedno. Toliko me izluđivao samo njen miris ...

U stvarnost su me vratile njene oči koje su gledale u moje. Shvatio sam da od mene očekuje da joj objasnim kako izjednačiti kemijsku jednadžbu. Uzeo sam olovku iz njene ruke i počeo izjednačavati.

"Hvala."-promrmljala je stojeći ispred mene s bilježnicom u rukama.

"Ništa."-odmahnuo sam rukom i naslonio se na stol iza mene. Pogledala je u pod kao da se stidi nečega no onda je podigla glavu i u dva-tri koraka prešla udaljenost između nas. Bilježnicu je gurnula na stol iza mene i omotala ruke oko moga vrata. Čim sam osjetio njene ruke oko sebe odmah sam svoje položio na njega leđa čvrsto je stisnuvši uza sebe. Istina je da sam se bojao zagrliti je ovako snažno kao što sada činim jer sam se bojao da ju ne slomim koliko je krhko i lomljivo izgledala. A sada sam je grlio grubo i pohlepno. Kao da je želim utisnuti u sebe. Zapravo sam pokušao uživati dok sam mogao jer sam znao da ovaj trenutak neće dugo trajati niti će se tako brzo ponoviti.

ARIANA

Pogledala sam u pod i pokušala se oduprijeti porivu da ga zagrlim. U glavi sam si opalila šamar i približila mu se, bacila bilježnicu sa strane i omotala ruke oko njegovog vrata. Nije mu trebalo dugo da svojim rukama pritisne moje tijelo uz svoje čineći da se osjećam zaštićeno i sigurno. Glavu sam zabila u njegova prsa i pokušala uživati u ovome no jedna stvar me kopkala. Zašto je onako povisio ton na Klaru? Nije da me bilo briga za Klaru već za njega. Odvojila sam glavu od njegovih prsa i pogledam prema gore te se susretnem s njegovim krupnim očima.

"Što se dogodilo s Klarom?"-pitala sam tiho. On je ispustio uzdah i pustio me. Odmaknula sam se dva koraka unatrag i nastavila gledati u njega. Sklopio je ruke na prsima i uzdahnuo.

"Klara je ..."-zaustavio se i uzeo kratku pauzu.-"Klara je trudna."-rekao je. Izgledao je ... neutralno. Ni sretno ni tužno. Nisam ga krivila za to jer ni ja nisam znala što bi trebala osjećati trenutno. Sreću ili tugu?-"želi pobaciti jer neće stati u vjenčanicu."-rekao je s gađenjem u glasu. Ni za to ga nisam krivila. Znala sam da mi je sestra kučka ali da bi ubila vlastito dijete jer ne stane u vjenčanicu!? To prelazi svaku granicu s zdravim razumom. "Molim?"-pitala sam nadajući se da nisam dobro čula iako sam znala da je sve uredu s mojim sluhom. "To čak i nije najgori dio."-ironično se nasmijao-"Mislim da dijete nije moje. Zapravo siguran sam."-otvorila sam oči toliko široko da sam pomislila da će mi ispasti iz duplji. Kotačići su se počeli okretati u mojoj glavi i onda sam shvatila. On je mene iskoristio!-"Samo želim otići s tobom negdje daleko i ..."-približio mi se i položio ruke na moje nadlaktice. Otresla sam njegove ruke sa svog tijela i pomaknula se unatrag ostavivši ga zbunjenog.

-"Što ...?" "Kako si mogao!?"-pitala sam glasnije dok su se suze nakupljale u kutovima kojih očiju.-"Znao si da je trudna i da dijete nije tvoje pa si spavao sa mnom .."-zaključila sam i otvorila usta u nevjerici. Ja sam njega voljela, a on me iskorištavao.

"Ariana nije ..."-počeo je svoje prazne isprike no prekinula sam ga.

"Ariana nije ono što misliš?"-ironično sam se nasmijala dok su se suze prijetile da će se spustiti.-"Jakove ja to tako vidim. Htio si joj se osvetiti pa si spavao sa mnom."-ponovno sam otresla njegov dodir i ignorirala početak nove isprike i nastavila po svome.-"Kako si mogao!? Znao si da gajim osjećaje prema tebi pa si to iskoristio."-uzdahnula sam i pogledala čovjeka kojeg sam do prije nekoliko minuta smatrala najboljom stvari u mom životu, no sad se pretvorio u gnjusnu nakupinu stanica-"Nisam mislila dasi takav."-rekla sam i jedna suza se otkotrljala niz moj obraz. Okrenula sam se i što prije izašla iz ove sobe. Ne vjerujem da će trčati za mnom po hodnicima budući da su svi ovdje u kući. Obrisala sam suzu i stepenicama se popela do sobe i zalupila vratima. Inače nisam osoba koja se dramatično spušta uz vrata i plače no to je bilo upravo ono što sam napravila sada jer sam bila slomljena. Fizički,psihički i na svaki drugi mogući način na koji osoba može biti slomljena. Potpuno me iznevjerio. Ja sam mu vjerovala, vjerovala više od ičega i povjerila mu ono što samo jedna osoba može imati, a on je svoju igru vukao od početka. On je od početka igrao svoje male smicalice sa mnom koje sume navele da se zaljubim u tog gada. S vrata sam strgnula ogrlicu s privjeskomu obliku jednoroga kojeg mi je kupio za Božić. Ustala sam se s poda i od šetala do balkona te bacila ogrlicu što sam dalje mogla, no to što sam dalje mogla je završilo tri-četiri metra od balkonske ograde. Ponovno sam ušla u sobu i gurnula sve što se našlo na mom pisaćem stoliću na pod. Knjige, narukvice,pokoja kutija sjenila i slika mene i Veronike od prošle godine u debelom crnom okviru. Upravo je ta slila privukla pažnju moju pažnju kada se našla na podu.Staklo slike se razbilo u komade. Uzela sam jedan proziran komad i promotrila svoj odraz. Oči su mi bile crvene i staklene od plakanja. Moji obrazi mokri i svjetlucavi od suza. A moje usne blijede i suhe od zadržavanja svih vriskova koje sam tajila u sebi u ovom trenutku. Uzela sam taj komad u desnu ruku, a lijevu ispružila ispred sebe te glatko staklo prislonila svojoj koži. 

Malo svađe 😇

Mislim da je ovo prva svađe između Ariane i Jakova 😊 

Ostavite komentar da znam što mislite o nastavku 

Ponovno smo prvi u Romance :)

Volim vas ljudi❤