FIANCÉ

Chapter 38.

''Bježi.''-vrisnula sam i nekako uspjela podignuti i sebe i nju s poda te smo počele trčati što je brže moguće. Iza nas je policajac vikao da stanemo ali mi smo nastavile trčati kao da nas goni cijela vojska zombija. Stala smo nakon nekih petstotinjak metara kod neke ruševine.

''Jebo te.''-Veronika je rekla jedva dolazeći do zraka.-''Pobjegli smo policajcima.''-nasmijala se na kraju-''Pobjegle smo policajcima.''-rekla je uzbuđeno te se ispravila.-''Zašto smo bježale od njih?''-pogledala je u mene sa zbunjenim izrazom lica. Naslonila sam se na zid i skliznula do zemlje. Bila je veljača i nije bilo više snijega ali je bilo hladno.

''Da nas ne uhapse. 'Pijane sedamnaestogodišnjakinje valjale se na pola ceste u četiri sata ujutro' -glumila sam duboki glas voditelja vijesti na televiziji. Bile bi glavna tema na dnevniku navečer. –''Samo mi treba da mi mama pametuje kako sam se mogla napiti.''-Veronika je klimnula glavom i sjela do mene.

''Ne mogu doma ovakva pijana. Moji će me sigurno ćuti kada budem ušla. Prošli put sam razbila maminu vazu.''-cinično se nasmijala.

''Idemo kod mene. Tamo ćeš prespavati.''

''Što je s Klarom i Jakovom? Što će oni reći da sam se odjednom ujutro pojavila kod tebe?''-okrenula je glavu prema meni.

''Jebe mi se za Klaru i Jakova.''

''Što si htjela?''-otresito je rekao i naslonio se na zid ispred mene.

''Htjela sam se ispričat.''-cinično se nasmijao i zavukao ruke u džepove.

''Sjetila si se ispričati nakon dva mjeseca.''

''Karlo žao mi je što te Filip udario. Ok? Nisam te htjela onako ispaliti ali on je brat sestrinog zaručnika i mama je napala na to da se nas dvoje spetljamo i ...''-mahala sam rukama po zraku i samo na kraju zatvorila usta. On je pogledao u pod i nasmijao se.

''Trebati će ti malo više od toga da bih ti oprostio.''-vratio je pogled na mene i zagrizao usnicu.

''Kao što?''-rekla sam i naslonila se na zid.

''Biti ćeš mi pratnja na onom plesu za valentinovo.''-široko sam se nasmijala jer je moja operacija 'Zaboravi na Jakova i malo mu se osveti' tekla po planu.

''Naravno.''-rekla sam . On se samo još jednom nasmijao i otišao. Veronika, koja je cijelo vrijeme sve slušala dok je bila naslonjena na zid preko puta i pravila se da priča na mobitel, je došla do mene.

''I?''-pitala je i podignula obrve.

''Prvi korak uspješno izvršen. Čak me pozvao na ples tako da je korak dva i tri riješen i bez da sam išta radila.''-rekla sam nasmijano i prebacila ruku preko njenog ramena te smo tako krenule prema učionici.

''Za mene je.''-viknula sam sa sredine stepenica i sjurila se dolje. Štikle nisu baš otežavala silazak. Fulala sam zadnju stepenicu i skoro se razbila, to je pokupilo pažnju mame, tate i Klare koji su sjedili na kauču i pratili neki film.

''Gdje ćeš takva?''-tata me pogledao preko okvira naočala.

''Danas je ples u školi.''-povukla sam haljinu prema dolje jednom rukom a onom drugom otvorila vrata.-''Hej Karlo.''

''Hej Lutko.''-nasmijala sam se na njegov nadimak koji mi je, pa moglo bi se preći, i nedostajao i zagrlila ga. Čula sam Jakova kako silazi niz stepenice. Samo me je upitno pogledao s podignutom obrvom. Nismo pričali još od one večeri. Vjerujem da bih tu večer izgubila nevinost da nismo našli Klaru u dnevnom. Umišljaš Ariana. –''Dobra večer.''-Karlo je rekao glasnije kako bi ga čuli moji roditelji. Klara je nakrivila glavu i vrtjela pramen kose po rukama. Jakov je sišao niz stepenice i sjeo pokraj Klare te stavio svoju ruko na njena leđa kao da izaziva i pogledao direktno u Karla.

''Pa, mi idemo. Vidimo se.''-brzo sam izblebetala i izgurala Karla van iz kuće. –To odijelo ti dobro stoj.''-rekla sam kada se okrenuo prema meni. Stao je ispred mene i uhvatio moje ruke svojima gledajući me u oči.

''I ti izgledaš savršeno.''-rekao je i sagnuo glavu. Znam što pokušava.-''Brat ti stoji na prozoru.''-rekao je gotovo šapćući.

''Nije mi brat.''-odvratila sam gledajući ga ravno u oči. Nasmiješio se i spojio svoje usne s mojima.

''Poljubio te?''

''Dok je Jakov gledao kroz prozor.''-nasmijala se na moju izjavu. Čekale smo u redu za WC.-''Ajmo na onaj na gornjem katu. Ovdje nikad nećemo doći na red. Povukla sam Veroniku za sobom. Bile smo obučene identično, iste haljine druga boja. Njena bež, a moja crna.

-''I kako napreduju stvari s Lukom?''-pitala sam popravljajući ruž prstima.

''Pa ...''-razvukla je-''... pitao me da budemo zajedno. Sad , prije nego što smo ušli u salu za ples.''-široko sam se nasmijala i zagrlila ju.-''Grli ti mene koliko hoćeš, neću ga dijeti s tobom.''-gromoglasno sam se nasmijala na njenu izjavu.

''Ovdje dosadno.''-promrmljala sam gledajući u punu salu ljudi koji plešu. Cijela škola je ovdje, izuzev nekolicine koja ne voli ovakve stvari ili onih koji nisu imali pratnju pa nisu došli.

''Idemo odavde?''-Luka je pitao. Nas četvero smo izgledali kao neki idioti stojeći naslonjeni na stol za grickalice. Neko dvoje su se žvalili na drugom dijelu stola.

Zamolila bih vas da odete na profil @niki_piki i pročitate njenu priču Najbolji prijatelj, ostavite vote i mišljenje o priči. To bi mi puno značilo kao i njoj  😇 😇