Chapter 49.

1.7K 93 51
                                    


JAKOV

Nervozno sam tapkao nogom o pod čekajući da Klara progovori. Ona se šetala lijevo-desno po sobi. Sjedio sam na krevetu laktova naslonjenih na koljena i ruku sklopljenih u sredini. Nije normalno koliko me ova žena počela živcirati u zadnje vrijeme. Bila je toliko naporna, toliko ljigava, toliko pokvarena za razliku od Ariane koja je bila anđeo u mojim očima.

Klara je napokon stala sa šetkanjem i ispustila dug uzdah te me pogledala.

''Trudna sam.''-rekla je i zatvorila oči. Nešto u meni je u tom trenutku puklo. Ona je truna? Ne, ne ne, ne želim da je trudna. Ne ona. Želim djecu, ali ne s njom. Spustio sam glavu i dlanovima prešao preko lica.-''Jakove na vjenčanju neću stati u vjenčanicu ...''-počela je cviliti i onda sjela pokraj mene i naslonila se na mene. Duboko sam uzdahnuo i progutao slinu.

''Meni si uvijek lijepa.''-odgovorio sam prvu stvar koja mi je pala na pamet i omotao jednu ruku oko nje. Da Ariana nije inzistirala na tome da ne prekinem zaruke sad bih joj priopćio da vjenčanja neće biti. Natjerao sam se na smiješak zbog tog malog stvorenja u njoj koje nije krivo ni za što i gotovo počeo plakati kao malo dijete.-''Koliko dugo?''

''Što koliko dugo?''-podigne glavu s mog ramena. Plakala je. Ona je sad stvarno plakala zato što neće stati u vjenčanicu? Ovu ženu treba streljati.

''Koliko dugo si trudna. I zašto plačeš? Pa trudna si to je dobra vijest.''-na trenutak sam se nasmijao i raznježio na pomisao da ću za nekoliko mjeseci držati svoje dijete u rukama.

''Dva tjedna. Kasnila mi je pa sam napravila test i kada je bio pozitivan otišla sam kod ginekologa. Jakove trudna sam dva tjedna. Na vjenčanju ću biti šest mjeseci trudna.''-dva tjedna? Nemoguće. Nas dvoje nismo spavali zajedno barem mjesec dana. Sva njena putovanja, seminari kupnja vjenčanice, moje noćne smjene i potpuna nezainteresiranost za ovu ženu je dovelo do toga. Ali kako onda može biti trudna. U tom trenutku su mi se posložile kockice u glavi. Pa ona mene vara! Malo je falilo da je sad odgurnem od sebe i kažem joj neka nosi to dijete onom kome pripada, no odlučio sam ostati smiren. Uostalom, ako je i istina da me je prevarila, ja nisam ništa bolji od nje ... spavao sam s njenom sestrom.

Duboko sam uzdahnuo i stavio jednu ruku na njen trbuh i poljubio je u tjeme smišljajući svoj sljedeći korak.

ARIANA

''Ne da mi se ići na taj tulum. Karlo će sigurno biti tamo i i ii ...''-mahala sam rukama po zraku i pokazivala ni ja ne znam što no Veronika je shvatila poantu rečenice.

Ležale smo na podu njene sobe i u sebe trpale sladoled od Pistacie u pola dva ujutro.

''Isuse Ariana hoćeš li dopustiti da završim?''-pitala je trpajući žlicu sladoleda u usta. Na kutiji piše Family pack no nas dvije smo pola kutije pojele za manje od deset minuta.-''Borna slavi rođendan idući petak i rekao mi je citiram ''Povedi i onu svoju frendicu s kojom si se lani napila i jela pizzu u mojoj kadi'', no znaš na kojeg mislim?''-klimnula sam glavom sjetivši se Veronika nekoliko godina starijeg susjeda. Koliko sam bila ljubomorna na nju što ima tako zgodnog susjeda.

''A Luka je l' on dolazi? Jer ako ide Luka ide i Karlo ,a ako ide Karlo ja ne idem.''-podigla sam obrve i čekala njen odgovor.

''Ne. Isuse sad sam ti rekla što mi je rekao.''-polizala sam žilicu i slegnula ramenima.-''Onda idemo?''-klimnula sam glavom. Malo tuluma nije nikoga ubilo.-''Možda si nađeš nekog zgodnog tamo.''-kaže podižući obrve gore-dolje velikom brzinom.

''Daj šuti.''-pogodim je jastukom i onda odložim žlicu jer shvatim da sam započela rat. Rat jastucima.

Za nekoliko minuta ležale smo na podu teško dišući

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Za nekoliko minuta ležale smo na podu teško dišući. Ovo me podsjetilo na onu večer s Karlom i Lukom i 12 kondoma koje smo napuhali. Na žalost mislim da nikada nećemo to ponoviti jer je Karlov ponos prevelik da prijeđe preko toga da ga je neka cura odbila. Bilo bi čudna da samo Veronika, Luka i ja izađemo jer su oni ipak par tako da bi bila treći kotač. Sjebala sam nam društvo. I ne samo to. Sjebala sam sestrin brak. Kolika god ona kučka bila nije zaslužila ovo. Osjećala sam se kao zadnje smeće. Kao prvo spala sam s zauzetim čovjekom, a kao drugo taj čovjek će mi postati šogor za nekoliko mjeseci. K svemu tome dobila sam jedan iz testa iz kemije jer mi na kraju nije objasnio one kemijske jednadžbe i sad to moram ispravljati.

JAKOV

''Klara ja ne mogu vjerovati!''-rekao sam ljuto i udario o stol od tamnog drva koji se nalazio u Stjepanovom kućnom uredu.

''Jakove to je jedino razumno rješenje.''-rekla je mrtvo hladno ruku sklopljenih na prsima.

''Razumno!?''-ironično sam se nasmijao-''Što je razumno u tome da pobaciš samo zato što nećeš moći stati u vjenčanicu!?''-pitao sam ljuto. Krenula je nešto reći no ispružio sam kažiprst i dao joj do znanja da se zaustavi te sam joj onda tom istom rukom pokazao vrata.

''Ali Jakove ...''-zacvilila je.

''Klara to je moj dijete koliko i tvoje. Sad me ostavi samoga.''-ponovno je otvorila usta, no ubrzo ih je zatvorila i napravila neku neobjašnjivu facu te samo odšetala i zalupila vratima. Sjeo sam na udobni kožni naslonjač i nadlaktio se na stol i lice potopio u dlanove. Kako može biti tako hladnokrvna prema nečemu što se nalazi u njoj? Ono što bi trebalo biti plod ljubavi? Znao sam da to dijete nije moje no kako biti tako hladnokrvan dok razmišljaš o ubijanju nečega što je plod tebe samoga. Iz mog monologa me probudilo kucanje na vratima. "Rekao sam da me ostaviš na miru!"-povikao sam oštro i hladno. Podigao sam pogled i skrenuo ga prema vratima kada su se uz škripu otvorila. No umjesto one aždaje na vratima se pojavio moj anđeo. 


Što mislite čije je dijete? Voljela bih da mi to napišete u komentarima 😇

Još jednom hvala za sve ove preglede, glasove i komentare

Volim vas ljudi

FIANCÉWhere stories live. Discover now