Chapter 55.

1.7K 95 13
                                    


Znala sam da ću se tu večer smrznuti na tulumu. Nakon one kiše cijeli dan je puhao vjetar i nije dozvoljavao Suncu da zagrije ulice. Moja kratka karirana suknja i crop- top dugih rukava nisu bili toliko topla odjeća.

Veronika i ja smo se držale zajedno otkako smo došle prije nekih pola sata, iz razloga što nismo znale puno ljudi

Hoppla! Dieses Bild entspricht nicht unseren inhaltlichen Richtlinien. Um mit dem Veröffentlichen fortfahren zu können, entferne es bitte oder lade ein anderes Bild hoch.

Veronika i ja smo se držale zajedno otkako smo došle prije nekih pola sata, iz razloga što nismo znale puno ljudi. Neki su poznavali nju s obzirom da živi nekoliko kuća dalje. Iako je dogovor napiti se večeras počele smo sa slabijim stvarima kao pivo. No,nakon ispijene boce otišle smo u kuhinju potražiti nešto jače i tada je uslijedio šok.

Veronika je stala kao ukopana ispred mene te sam se zabila u nju.

''Jebemu Veronika.''-opsujem joj te pogledam u smjeru kojem ona gleda. Gledala je u par koji se nonšalantno hvatao u kuhinji. Ona je sjedila na sudoperu,a on je stajao ispred nje. Ubrzo sam shvatila da je on zapravo Luka. Veronika se okrenula i progurala pokraj mene te sam ipak krenula za njom iako sam se nećkala da odšetam do Luke i zavalim mu šamar kakav je Jakov pokupio prije neki dan. Jednoj curi iz ruke uzmem tek otvorenu bocu Vodke i nastavim koračati za Veronikom. U glavi sam već zamišljala kako ću se, čim barem malo smirim Veroniku, vratiti natrag do kuhinje i Luki opaliti, ne jedan već dva šamara, jedan od mene i jedan od Veronike za koji sam sigurna da će ga dobiti prije ili poslije,ali od viška glava ne boli. Ali njega bi mogao zaboljeti obraz. Veronika se i dalje probijala kroz masu ljudi,a ja sam ju pratila shvativši da je krenula prema istoj kupaonici u kojoj smo prije godini dana jele pizzu . Ona je ušetala unutra ,a ja sam zatvorila vrata i okrenula ključem. Kad sam vratila pogled natrag na nju obraze su joj već močile suze. Sjedila je na rubu kade. Bocu sam ostavila na perilici rublja i zagrlila ju bez riječi. Znala sam da joj tišina najbolje prija u ovim situacijama. Trebalo ju je prvo pustiti da se izjada i onda je utješiti, čak i spomenuti ubojstvo krivca za njene suze, kako bi se barem malo smirila. Ona je glavu naslonila na moje rame i počela glasno jecati i roniti more suza.

''Trebala sam te slušati ... znala si da je idiot. Nisam trebala s njim spavati ... zašto ja nemam nekoga kap što je Jakov?''-jedva sam razaznala što je govorila zbog suza i jecaja. Gladila sam joj, sada, ravnu kosu. –''Ariana ja njega toliko volim.''-ponovno je jecala. Nekoliko trenutaka je šutjela pa sam shvatila da je završila s onime što ima reći, iako to nije niti pola onoga što osjeća prema dečku koji trenutno gura jezik nekoj drugoj u grlo.

''Daj nije sve tako crno ... Ne plači zbog tog idiota, nije svjestan što je imao i izgubio. Ako želiš možemo mu u štiklama otplesati kolo na haubi .''-kažem u pokušaju da ju nasmijem što mi pođe za rukom te se nasmije kroz suze.

''Hvala ti.''-odmakne glavu i obriše suze rukama.-''Ali mislim da ću prvo popiti barem pola ovoga inače će me peći savjest nakon petnaest sekundi.''-uzme bocu vodke s perilice i popije nekoliko gutljaja. Ovo neće dobro završiti.

''Brzo brzo!''-gurnem Veroniku u njenu kuću te zatvorim vrata i leđima se naslonim na njih. Nakon što smo dovršile bocu vodke, plesanje na krovu i haubi Lukina automobila nije se činila tako strašnom idejom, no nakon što nas je netko uočio i počeo vikati na nas ponovno se učinila jako, jako lošom idejom.

''Ja ne mogu više.''-Veronika sjedne na pod i nasloni se na zid. Uzdahnem i izujem štikle te je podignem. Nekako smo došle na kat. Smjestila sam je u krevet i pokrila do vrata dok je ona u istom trenu kada je njena glava dodirnula jastuk zaspala. Zadržala sam je još nekoliko minuta,a onda izjurila iz njene kuće sa čvrstom odlukom da odem do Jakova i sve mu oprostim.

U rukama sam nosila štikle i bosih nogu koračala po hladnom asfaltu u pola tri ujutro. Požalila sam što nisam uzela jaknu ili starke od Veronike no dospjela sam predaleko da bih se vraćala. Jakov nije bio kod kuće već je radio noćnu smjenu u bolnici koja se nalazila pola sata hoda od Veronikine kuće. Hladan zrak štipao me svuda po tijelu i zubi su mi cvokotali no nisam mogla izdržati do jutra. Nisam željela cijeli život žaliti za njim. Mislim da sam ja ta koja bi se trebala ispričati jer sam se ja na njega naljutila,a ako je vjerovati njemu i Marku, on me voli. I to je bilo sve potrebno u tom trenutku da propješačim pola grada, bosa u gluho doba noći kako bih mu rekla da ga volim.


#Jariana na vidiku 😂

Da čujem što mislite što će se dogoditi kada Ariana dođe do Jakova? Hoće li joj oprostiti šamar?

Hvala vam na ogromnoj podršci i velikom broju pregleda i glasova na svakom nastavku :)


FIANCÉWo Geschichten leben. Entdecke jetzt