Chapter 25.

1.9K 85 0
                                    


''Trebalo im je samo sat vremena.''-sarkastično dobaci i naglasi riječ samo. –''Postoji li mogućnost da se izvučemo od današnjeg izlaska? Stvarno mi se ne da ići,ali ako to otvoreno kažem mama će mi to prebacivati sljedećih godinu dana.''

''Da ni meni se ne ide.''-složim se s njom. Nisam ja osoba za neke pretjerane izlaske. Nisam star za to ali nemam potrebu ići van svaki vikend i opijati se do iznemoglosti.-''Mislim da me tvoja mama ne voli.''-kaže i zadobije moju pažnju.-''Kao da su se ona i mama urotile protiv mene. Moja mama samo što ne preloži da održimo duplo vjenčanje, mene bi udala za Filipa i napokon me se riješila.''

''Ako te išta tješi, moja mama ne voli ni mene.''-iskreno se nasmijala. Razumjela me je. Oboje smo bili one crne ovce u obitelji. Svi roditelji govore kako svu djecu vole jednako ali to važi samo za neke. Moji roditelji su uvijek bili privrženiji Filipu.

''Znaš, jednom sam se toliko posvađala s mamom da sam sama sebi obećala da ću isti dan kada napunim osamnaest podignuti sav novac koji je u mom fondu za fakultet i otići nekamo daleko. Nikada se ne vratiti.''-podigao sam obrve i ustima oblikovao 'O' iznenađeno.

''Gdje bi otišla?''-zatreptala je očima gledajući ravno.

''Nisam o tome razmišljala. Uzela bih prvi let koji bi bio dostupan i jednostavno nestala.''-izgovorila je s nekom tajanstvenošću u glasu.

''Što ako te taj let odvede negdje gdje ne želiš?''-pitao sam ozbiljno. Pogled mi je bio uperen u nju. Ona je gledala ravno i samo se na kratko okrenula i pogledala u mene te ponovno vratila pogled ravno.

''Kada bi došlo do toga da mi pukne film i da poželim nestati, svugdje bi bilo bolje nego ovdje.''-imala je smiješak na licu. Mene je ovo dotuklo. Što ako jednog dana samo nestane? Što ako joj pukne film i sjedne na let za Bog zna gdje i nikada je više ne vidim? Srce mi se prelomilo na dva dijela na tu pomisao.

''Da sada možeš, bi li otišla?''-usmjerila je pogled u mene, osmijeh joj je ispario s lica.

''Ne. Sada ne bih. Ima nekoliko ljudi ovdje do kojih mi je stalo.''-gledala me u oči,a mojim tijelom su prolazili trnci. Želio sam je zagrliti i nikada ne pustiti da ode.

''Ej, vas dvoje!''-začuo sam Filipov glas u daljini. Prekinuli smo kontakt očima i svu pažnju usmjerili prema Klari i Filipu koji su bili stotinjak metara ispred nas. Oblio me hladan znoj. Je li ovo izgledalo drugačije nego što je trebalo? Je li se na mom licu ocrtavala požuda za djevojku koja stoji pokraj mene? Za onu koja nikada neće biti moja iz više razloga. Godina, obitelji i principa. Deset godina razlike, kako ću poBogu biti sa curom za čiju sam sestru zaručen, i da prekinem zaruke to bi bilo neljudski. Bezobrazno i krajnje čudno. Ariana ne bi ni pristala na tu vezu. Što će poBogu njoj netko kao ja?-''Požurite, vučete se kao krepane kornjače.''-poviče Filip i spere svu sumnju.

''A u kurac.''-opsuje i preokrene očima na Filipovu usporedbu. S dozom poštovanja pogleda u mene. Vjerojatno je shvatila da je opsovala na glas. Nasmijao sam se iako sam pokušao suspregnuti smijeh.

ARIANA

Dovukli smo se doma iz parka. Filipu i Klari se više nije dalo hodati pa smo došli doma malo poslije trinaest sati. Izvalila sam se na krevet u sobi i gledala u strop. Pokušavala sam spavati ali mi san nije išao na oči iako sam bila umorna. Nezadovoljno sam se ustala sa kreveta i otvorila ormar pokušavajući naći pristojnu odjevnu kombinaciju za večerašnji izlazak. Odabrala sam usku bijelu haljinu koja je bila jako kratka, jako. Bijela čipka prekrivala je cijelu haljinu i dosezala sve do moje podlaktice. Bila je prozirna na prostoru pupka i dekoltea te nije puno ostavljala mašti. Vrlo izazovno, no idem se zabaviti,malo provokacije nije na odmet. Iako mi se nije išlo željela sam izgledati lijepo. I kada ti je najgore izgledaj najbolje. Jedna mamina rečenica koja mi se urezala u pamćenje. To je jedna od rijetkih stvari s kojom sam se složila,a da je izašla iz njenih usta. Nije mi bilo najgore,a niti najbolje u ovom trenutku , bilo je prosječno. Zašto sam uopće ovako namrgođena cijeli dan? Bliže se božićni praznici, ne padam niti jedan predmet i imati ću zaključenu samo jedu dvojku iz fizike. Smij se više Ariana, netko bi se mogao zaljubiti u tvoj osmijeh. Je pa da baš mi fali da me muči činjenica da netko pati zbog mene. Dovoljno mi je što sam odbila Karla, no on ima cura na pretek , vjerojatno je na to već i zaboravio. Procijenila sam da mi je kosa masna pa sam je otišla oprati i vratila se s ručnikom oko glave u sobu. Stala sam ukopana na vratima kada sam na svom krevetu ugledala Klaru. Ispustila sam iznenađeni uzdah.

FIANCÉWhere stories live. Discover now